Kako su KamPanelice upoznale KOOD

Marketing

25.10.2008.g. u 5 sati ujutro tri odvažne KamPanelice su se uputile u Varaždin.
Spremilo se brdo muzike ali žene ko žene jezik nisu uvlačile tako da je muzika ostavljena po strani nek odmara...ali zato jezik odmarao nije...

u 10h KamPanelice su se ponosno javile stričeku Kreši i uz njegovu i tete Megi navigaciju doveli KamPanelice na cilj.

Bio je to jako lijep susret. Iako se nismo nikad vidjeli nekako smo si odmah sjeli....
Toplina koja izvire iz tih ljudi Vas osvaja.

Mi iz Splita smo još uvijek u špalinama i šlapicama, bome nas je Varaždin podsjetio da je vrijeme da se zimske jakete izvade iz Space Bagova i da se vratimo u realnost.

Ovo je samo mali djelić atmosfere s trga na kojem su naše drage kolege iz KOOD-a imali svoju promociju:

Striček Krešo nas pozdravlja i zahvaljuje se što smo se okupili i time uveličali njihov skup odgajatelja...

pa nije ni čudo što ga djeca vole...oko njega jednostavno prišti pozitivna energija...

za sve prisutne kolegice iz Varaždinske županije su izvele lutkarsku pedstavu...

a ovako to izgleda iza "paravana"

Bila je tu i jedna kolegica koja je doslovno plesala sa svojom lutkom...Kolegice, svaka Vam čast...uživali smo u svakom Vašem pokretu

ODGAJATELJICA PRVA PRAVA PRIJATELJICA

ODGAJATELJ PRVI PRAVI PRIJATELJ
TAKO PREKRASNO REČENO!!!!!!!!!!

Striček i njegova dječica u akciji...

Nakon što je postalo zaista hladno i posjetitelji se počeli razilaziti s trga bilo je vrijeme da se malo okrijepimo i pripremimo za predavanje koje su pripremile naše drage kolege iz KOOD-a

U dvorani za sjednice Županije varaždinske na Franjevačkomm trgu održao se okrugli stol na temu "Zaštita zdravlja odgajatelja" s početkom u 15 sati.
Uvodničarka teme je bila mr.sc. Slavenka Majski-Cesarec, dr. med., specijalistica medicine rada. Skupu su prisustvovati prestavnici Županije varaždinske i Grada Varaždina.
A fotografski zapis ukratko slijedi:

Lijepo je znati da te i u dalekom Varaždinu čeka topao zagrljaj i lijepa riječ... kiss

Naši dragi domaćini iz Udruge KOOD su nam osigurali zaista nezapamćen smještaj.

Kad nas je striček Krešo nazvao dva dana prije puta i Ponudio nam smještaj na seljačkom imanju mi smo s ogromnim oduševljenjem prihvatili taj smještaj ne znajući u što se upuštamo.
Hm...na kraju je ispalo da ni striček Krešo ne zna gdje nas šalje...Krešo, Krešo... party

ALI....
Moram priznati i time dodati i priznanje mojih dragih kolegica Vlaste i Nikoline da ni u najluđim snovima nismo mogle zamisliti da će nas dovesti na tako prekrasno mjesto.

Nego da Vas ne držim u neizvjesnosti, evo si malo sami prošetajte mjestom koje smo mi posjetili a onda Vas vodim "našim očima i ušima gledano i slušano"

Ni u najluđim snovima nadati se nismo mogle da ćemo završiti na cca 300m nadmorske visine gdje su nam Varaždinska polja na dlanu i kako naš dedek Stanko kaže "miriše nam Varaždinsko more"

Naš dragi Krešo je provjerio gdje nas ostavlja, oduševljeno smo mu Ponudili da nam se pridruži, hm...nismo ga uspjele odvuči od obaveza...savjestan, vedar, vesel, a opet tako ozbiljan ipak je krenuo ka svojim obavezama.

ALI...

Zato smo prepuštene u ruke predivnih kolegica odgojiteljica Megi i Vesne

Papalo se....
Plesalo se...
Pjevalo se...
Zabavljalo se...

Bilo nam je zaista predivno i nezaboravno....

Čak je kolegica Nikolina bila vrlo radoznala kako se to čita izvorno Varaždinsko narječje kojim su govorili naši domaćini s imanja Crnko. Kolegica Vesna je to vrlo lijepo odrecitirala i objasnila nam značenje pojedinih riječi.

Naši dragi, već ih zovemo naši jer smo se zaista udomaćili, domaćini u Pustikama su nas oduševili svojom gostoljubljivošću, jednostavnošću, velikim srcem...

Dedek Stanko je imao jako važan zadatak. Kolegica Megi mu je naredila da nas čuva i pazi...Bome je to dedek jako ozbiljno shvatio i prihvatio se posla: