Halo dragi blogeri,
evo nakon duzeg vremena sam opet navratio.
Naisao sam na jedan stari tekst svoga spiritualnog ucitelja pa sam mislio da bi odgovarao na blogu.
U nama prebiva duboka čežnja, ona pripada Bogu samom. Bog u nama je taj koji nas upravo sili na to da se razvijemo i probudimo. Buđenje božanskoga u nama ljudima očituje se kao potraga za zaštićenošću, sigurnošću i domovinom.
To je čežnja da se vratimo kući, da pronađemo mjesto gdje je sve dobro, gdje nas vole i prihvaćaju. Čovjek vrlo brzo u životu iskusi da ni jedan čovjek ne može drugom čovjeku pružiti takvu apsolutnu sigurnost, pa ni onaj koji nas najviše voli. Taj osjećaj bezdomnosti ostaje kao provalija koja se ne može premostiti tako dugo dok čovjek ne nađe svoje istinsko ja, ili bolje, dok se to njegovo istinsko ja ne uzmogne probiti kroz sve slojeve okorjelosti i grešaka u razvoju.
Ljudi prolaze na put traženja Boga zato jer u sebi nose onu najdublju čežnju, koja je konačno čežnja samoga Boga za samim sobom.
Religije su nam pokazale puteve kako da steknemo to iskustvo.
U kršćanskoj tradiciji je to je kontemplacija. Put koji vodi u najdublje slojeve naše svijesti.
Isus je to mjesto nazvao kraljevstvom Božjim ili Božjim životom. Mistični put kontemplacije bi nas htio dotle dovesti.
Willigis Jäger
Lijepi pozdrav Deni,
i tebi Drazene puno hvala i sve najbolje od srca.
Reno
Post je objavljen 27.10.2008. u 13:08 sati.