Iako imam u glavi već nekoliko ideja za postove nisam mogao ne iznjeti svoje viđenje o događajima u zemlji u kojoj studiram i vučem korijene.
Trgnuo me naslov: "Italija se trgnula: Berlusconi vodi zemlju u propast" u rubrici Talijanski dosijer kojeg profesionalno vodi Damir Grubiša (pretpostavljam dopisnik Novog Lista u Rimu).
Pa da krenemo. Kao što znamo ima mnogo truloga u državi Italiji, počevši od ekonomske situacije (neprijateljstvo razvijenog suda prema zapostavljenom jugu koji se koprca u zagrljaju mafije), kriminala, rasizma, korupcije zbog kojeg je narodu već pucao film. Nedavno je mafija smaknula građane afričkog podrijetla što je rezultiralo visokim stupnjem solidarnosti među građanima kako bi se jednom za sva vremena stalo na repu svemočnoj Camorri. Osim toga ti isti mafijaši drže monopol u svim ekonomskim i uslužnim branšama. Nabijaju reket čak i močnim trgovačkim lancima koji uredno plačaju samo kako bi neometano mogli poslovat. Situacija je toliko ogrezla da taj klan ne dopušta odvožnju smeča pa s toga Napulj postaje jedan od najgnjusnijih gradova. Stanje je toliko loše da je vlada morala poslati vojsku da se brine o smeču?!
Rasizam se rasplamsao, dnevnici su plasirali vijest u kojoj je jedan rumunjski (i samim time i građanin Europske Unije) silovao jednu ženu u predgrađu Rima. Od tada se digla neviđena hajka na Rumunje i vlada je progurala zakon hvala kojim može izbaciti iz zemlje Rumunjske građane, zakon skrojen samo za njih.
Ljevica je u rasulu. Vlada na čelu sa premjerom Prodijem nije izdržala ni puni mandat. Zašto? Jer je sa svakim prijedlogom zakona i reformama morala proći puno povjerenje parlamenta (koji usput rečeno je podjeljen u dva doma: Camera dei deputati i Senato). Ovi iz ljevice nikako da se dogovore: Jednom kada su shvatili da su pobjedili na izborima krenula je raspodjela fotelja.
Sada vlada Berlusconi i ima solidnu večinu u oba doma pa njegovi zakoni prolaze bez problema makar se oporba protivila. Jedini koji mogu stati na kraj bahatom ponašanju su građani počevši od mirnih prosvijeda.
Kap koja je prelila čašu je reforma nazvana po ministru javnog školstva Gelminiju. Zamislite ovo sad: vlada pokušava progurat zakon u kojem se Sveučilišta diljem Italije moraju privatizirati kako bi se srezali troškovi i nastava dobila na kvaliteti?! Ma daj molim te koje štorije za male kuneliće...
Bezbrojni primjeri privatizacije se u nas dokazali što se dešava sa tim postupkom. Ljudi završavaju na ulici (nakon obećanja vlasnika da neće otpuptat radnike već da će ulagati u infrastrukturu i ljudski kapital, moš mislit koje ludo radovanje) i bivaju trošak za ionako mizernu socjalu. Tako u Italiji planiraju otpustiti ludu brojku od 85.000 profesora što u osnovinim, srednjim školama te sveučilištima! I tako se desilo da su učenici skupa sa profesorima izašli na ulice Rima gdje ih se skupilo oko milion i pol do dva miliona prosvjednika (vlada manipulira ciframa od 250 tisuća prosvjednika što opet nije zanemarivo). Ispred ulaza u institucije u najvećim gradovima, Rimu, Bolonji, Milanu, Firenci, Palermu, Torinu.., profesori održavaju nastavu iz fizike, matematike, povijesti, umjetnosti radoznalim građanima i nadrkanim studentima.
Čak i Walter Veltroni vođa Demokratske stranke (koja je na ovim izborima doživjela debakl) podiže glas ohrabren visokim izlaskom prosvijednika po talijanskim gradovima. Događa se surptono od onog što se desilo 1968 kad su se studenti konfrontirali sa profesorima. Rektor Sveučilišta u Palermu je izjavio: "Nema potrebe zauzeti rektorat jer ja sam s vama" nakon čega je zaključao zgradu rektorata, uzeo megafon u ruke i zauzeo svoje mijesto među studentima.
Osim toga prosvjeduje se protiv rak rane talijanskog društva: Camorre. Javnost i nobelovci (Dario Fo, Gorbačov, Orhan Pamuk, Günther Grass, Rita Levi Montalcini*, Desmond Tutu, Lech Walesa i mnogi mnogi drugi), zauzeli su se za zaštitu Roberta Saviana koji se našao u središtu prijetniji jer je napisao knjigu "Gamorra" u kojoj opisuje kako je organizirana ta država u državi.
Berlusconi se uplašio a kako i neće kada svi koji imaju bar malo pameti i mladi izađu na ulicu. Svijesni posljedica ako reforma Gelmini prođe hvala solidnoj večini.
Što se tiče Udina, nisam stekao dojam da će reakcija biti tako snažna zato jer to i nije neki studentski gradić iako se takvim voli predstavljati. A građani zbog blagostanja su uvčeni u nekakvu vrstu letargije pa će valjda izać napolje tek kad budu osijetili opasnost na vlastitoj koži. Umjesto uobičajene nastave, imali smo profesora koj nam je obrazložio koji su dugoročni efektni takvog zakona. Obustavom financiranja sveučilišta i privatizacijom mnogi bi dobili otkaz što koči programe istraživanja koji su najbliži put budučem razvoju. I naposljetku moja generacija će se izvuči sa odličnim obrazovanjem ali što će biti sa onima koji tek dolaze?
Želi li to Berlusconi malo po malo slamat obrazovane ljude koji i jesu kritična masa protiv njegovog vladanja? Siguran sam da da. Ovo je pokušaj slabljenja građanstva koji koristi svoju čuju i kojeg nije tako manipulirat. Ako sve ovo prođe šteta će biti neizmjerna i otvoriti vrata novom zlu. Kakva će to država biti ako je znanje dostupno samo imučnima?
A sad komparacija sa našim prilikama. Kako da se naši studenti i učenici dolidariziraju sa profesorima pogotovo nakon akcije Indeks? Mislite da se naš genjalac od premijera neće sjetiti da bi mogao tu reformu kopirat i zaljepit u nas? Država koja zdravstvo smatra najbičnijim troškom neće to isto misliti za prosvjetu?
Nije li ova tinejđerska povijest naše mlade državice mnogo puta pokazala kako volimo srediti trendove u svijetu pogotovo ako su truli? Jesmo li u stanju skupiti bar petinu prosvjednika? Dosadašnji primjeri pokazuju da je situacija katastrofalna u tom pogledu i da smo kao narod spremni koliko i ovce na šišanje (možda se tješimo što još nismo za klanje).
Da čujem... što vi mislite?
* Rita Levi Montalcini je slavna kemičarka i doživotna senatorica a poznata je u nas jer je novčanica od 1000 lira nosila upravo njen lik
Post je objavljen 27.10.2008. u 12:56 sati.