Najprije vas naravno čeka mučno priznanje zašto ste uopće došli k liječniku.
Tada će vam postaviti niz pitanja o vašem dotadašnjem tijeku bolesti, uzimanju lijekova, poteškoćama, vašem spolnom životu, kada su se počeli pojavljivati problemi, kakva je vaša erekcija i kako dugo traje i slično. Sva ta pitanja su nužna za dobru dijagnozu. Zatim će vas pregledati fizički, tj. kako kažu liječnici, klinički. Potražiti će odstupanja od uobičajenog. Pretjeran rast ili povećanje grudiju može ukazati na hormonsku neravnotežu. Provjeriti će vam puls, da provjeri krvožilne smetnje. Pregledati će vam mošnje i penis, zakrivljenost penisa može ukazati na Peyronijevu bolest, neosjetljivost glavića zbog ozljede živaca. Uzeti će vam krv i pregledati ju, prije svega količinu masti (lipidogram), kreatinina i jetrenih enzima, a u slučaju većih hormonskih poremećaja i vrijednost testosterona. Pregledati će vam i urin.
Druga skupina testova provjerava da li su poremećaji možda psihičke prirode i shodno s tim kako da ih uklonimo. Ako imate noćne erekcije, to gotovo sigurno znači da je poremećaj erekcije psihološke prirode, jer očito ništa ne spriječava dovod krvi u penis. Najčešći test za utvrđivanje noćnih erekcija je Rigiscan. Oko penisa pri korijenu i kod glavića namještavaju se rastezljivi prstenovi, koji podatke prenose u manju napravicu, koja se može objesiti oko struka. Podaci se pohranjuju, tako da test možete izvoditi i kod kuće, a podatke analizirati u bolnici. Koristi se i skuplji, iako jednako učinkovit Snap Gauge (mjerna traka, koja se inače upotrabljava u industriji za mjerenje, kada je potrebna tolerancija radi rastezanja). Istraživanja kažu da je jednako učinkovita kao i Rigiscan, iako se manje koristi.
Nakon postavljanja primjerene dijagnoze izabire se primarni način liječenja.
Sexation.info
Post je objavljen 27.10.2008. u 10:00 sati.