U goste su nam došli dečki iz Sarvaša. Ma super momci. Neupitno je bilo kako će mo pobjediti jer bolji smo, definitivno. Prave ekipe znaju kako se postaviti. Ozbiljno odigrati 90. minuta a poslije se možemo šaliti, popiti, pojesti... No 90 minuta biti smrtno ozbiljan i odgovoran, ma tko nam bio protivnik. I protivniku zabiješ 10 komada i tada te protivnik cijeni kao pravu, moćnu ekipu.
Mi to nismo znali učiniti. Vjerovatno sam ja najveći krivac jer sam to dozvolio. Jebiga, mladi smo i naučit će mo.
Podatak da smo tekmu počeli bez zamjena, da su pojedinci došli s bauštele neplanirajući igrati, da su pojedinci otišli igrati nogomet u Istru onak tek tak i bez veze?!?, da su neki išli brati cvijeće, da se pojedinci nisu javili ni prije ni poslije tekme govori sve. Uknjižena tri boda još onoga dana kada je raspored napravljen.
I skoro smo stradali. Pobjedili smo 4:3 Vodili smo 3:0, pa 4:1 a završilo je 4:3 za nas. Puno dodira, soliranja, petljanja, puno zajebancije.
Dobra škola.
P.S.
Brinu me pak brojne ozljede i sve manji broj raspoloživih igrača. Prvi puta u životu jedva čekam zimu.
P.S2
Darac J. zabio tri komada.
Post je objavljen 26.10.2008. u 19:48 sati.