Od "vodenih vrtova" do mora nas dijeli samo ovaj prolaz kroz sumu...
...i za tren smo na obali. Nazalost, ne i najljepsoj na otoku. Naime, razvoj turizma imao je i svoje negativne strane. Umjesto drvenih koliba sa liscem stanovnici Candidase izgradili su lijepe male hotele od betona, a do cementa su dosli mljevenjem koraljnog kamenja. Prirodni greben ispred nekad ribarskog sela je nestao, a ocean je isprao pjescane plaze. Danas se do mora hoda po ostrom kamenju, a onda ide avantura savladavanja valova koji nastaju vec nekoliko stotina metara od obale...
Na istoku mjesta se nalazi mala laguna do koje valovi ne dolaze. More je mirno kao ulje, a odraz hundusitickog hrama na vodi tek je povremeno razbijen povjetarcem...
Krenuli smo glavnom ulicom koja prolazi kroz Candidasu (mislim da je to ujedno i jedina ulica, jer je citavo mjesto razvuceno nekoliko kilometara uz obalu, a siroko svega nekoliko stotina metara)...
Istocno od mjesta cesta koja ide uz obalu jos od Denpasara naglo zavija u unutrasnjost. Nakon nekoliko ostrih zavoja i strmog uspona dolazimo do mjesta sa kojeg se pruza pogled prema istoku, prema jednoj od najljepsih plaza na Baliju, White Sandy Beach.
U sumarku iza plaze, na kojoj smo trebali biti sami, docekalo nas je iznenadjenje: danas se mjestani iz okolnih sela obracaju bogovima. Bas na "nasoj" plazi....
Nazalost, hinduisticki darovi bogovima postaju najcesce smece i hrana za stakore, ali plaza je dovoljno velika za sve nas. Veliki valovi se dizu stotine metara od obale i pravo je mjesto za surfanje i skakanje u valove...
U povratku stajemo iznad malog sela. Sa ostrog zavoja vidi se selo Bugbug...
...a lokalni "cuvari" sela paze da se ne uzaljimo previse od automobila. Vec su naucili sto tocno treba ukrasti, zbog cega ce ljudi zvati policiju, a sto mogu zamjeniti za banane...
Konacno, vrtovi sa rizom. Puno vrtova sa rizom...
...ali o tome cemo sutra.
Post je objavljen 26.10.2008. u 18:37 sati.