Zadnji put sam obećao post koji će pozitivno završiti. Vrijeme je da nešto i poduzmem u vezi s tim. Proslo je puno vremena od zadnjeg posta... i evo... započinje novi pokušaj oživljavanja bloga. Ne obećajem nista. Post kao i obično pišem bez ideje, bez plana što ću pisat, i o čemu ću pisat.... puštam i nadam se da će se napisati i završiti sam... do sad je uspjevalo, nadam se da će i sad...
Meni je... meni je jednostavno lijepo... trenutno sam u oblacima... ali ne onima na kojima su umišljeni ljudi... ja sam na susjednom oblaku... na njemu su ljudi koje ne vuće nikakav teret nazad na zemlju. Ne ne, nisam osoba koja nema problema... naravno ne posoji takva osoba, ja jednostavno trenutno ne marim niti za jedan jedini problem koji bi me mogo skinuti sa oblaka. Zašto? Zbog Nje, zbog Jedne, zbog doticne Osobe! Velika slova su tu s razlogom... pokazuju koliko je vrijedna da zamjenice koje objašnjavaju Nju moram pisat velikim početnim slovom. Ona je nešto za što sam se bojao da neću nikad upoznati... nešto što sam mislio da je izumrlo. Ali nije! Sada spava... daleko je ali svejedno ju zamišljam kako spava. Nadam se da joj je kut usnice onako blago nakošen... onako neki mali smješak koji mi govori da lijepo sanja... raspuštena crvena kosa se lijepo rasporedila po jastauku... zato što dok je mjenjala položaj... pomaknula je glavu u stranu i sad je u svojoj najudobnijoj poziciji za najlijepše snove... ovaj „naj“ biste mogli čuti malo češće ako nastavim pisati o Njoj... Malo joj je zima, pokrila se i stisnula rukama poplon onako pod bradu... ali jedna noga je ipak vani... spava vec duže vrijeme i tjelo joj se zagrijalo. Uskoro će u REM fazu... i san koji je sad pomješan sa javom će prevladati... mutna slika postaje bistrija. Kao i svake noći odsanjat ce više snova... ja se nadam da ću biti barem u jednom... barem da se pojavim na tren. Bilo bi idealno da se pojavim u zadnjem snu, onako brije nego što se probudi... jer postoji šansa ako je soba zamračena da joj ostane u sjecanju zadnji san kad se probudi... oći su joj se poćele brže micati, ušla je u REM fazu. Diše duplo brže od mene.. to je normalno... uvjek ima taj ritam. Za sada se čini sve savršeno... Nadam se da neće biti neke buke iz okoline, želim da spava bez smetnji, da sanja bez vanjskih utjecaja... ja se necu mješat, tako ako se pojavim bit će samo zato sto je njezina podsvjest tako htjela. Okrenula se, i druga strana usnice joj je nasmijana... to je lijepo. Ispustila je nježan zvuk... ton koji dopire dalje nego sto misli... ponavljam ga u glavi i povezujem s tonom koje bi moglo pasati s mojim imenom. Bolje ne... taj ton mi ništa ne govori... to mora da je jezik anđela... nešto kombinira s njima. Ili oni s njom... Tako je, primjetili su da lagano ali sigurno uspjevam biti tako daleko a gledati ju dok spava. A kad su skužili da i čujem kako diše... tamo gore mora da je opća panika. Sastaju se skupštine kako da zaustave taj silan val osjećaja koji putuje prema njoj... jer kad sam počeo utjecat na njene snove znači da je situacija ozbiljna. Čekaj malo! „utjecat na njezine snove“ to govori da sam se pojavio u njima... To je sve što sam htio. Neću se niti truditi postić više, to je poput posude od 7 deci... mogu ju preljevati koliko god ocu, ali ta ce posuda usprkos nanjevanju silne vode sadrzavati samo 7 deci te vode.
Sada sam miran... sad mogu i ja u krevet... da sam prije lego sve ovo bi mi se motalo po glavi... ovako postoji šansa da zaspim. Pitam se dali i ona razmišlja o tome dali ju sanjam... e jebiga, sad je gotovo... ipak necu tak brzo zaspat... ceka me par sati razmisljanja o tome -.-' ... Niš, morat ću polako krenut nikad neznam koliko će me ona držati budnog...a tako je daleko... kako cudno jelda? Sanjarit o njoj a potpuno ostat budan... kad neko nađe neku koja će ga dovesti u tu situaciju, neka mi se javi! Tako da mu objasnim da je moja bolja! XD
Sa smješkom =)
Post je objavljen 26.10.2008. u 02:27 sati.