Živi i umri u naručju vještice,otrovana svaka sumnja iz tvoga srca pljuje na riječ koja proizlazi iz morbidnog uma,nestvarno i krhko je to slovo istine.Zaželi pažnju i otkrij laž u početku,sasjeci temelj laži okrutne spodobe koja jeca u kutu podsvijesti i baca sjenu ispred ogledala.Čuješ tišinu,osjećaš pitanje,osjećaš početak stvaranja al se ne usudjuješ vrisnuti,kotrljaj se unazad do svoga nestanka i postani početak.Ptica lleti dok jato plače zbog tvoje odsutnosti,vječito skriven u svome svijetu,u tami ništavila grizeš svoju bol i plači.Zašto je pitanje i zato je odgovor,smisao i logika ne idu skupa,kako je početak postao kraj i kako je crno postalo bijelo a sve je nestvarno...Čuješ otkucaj srca a nisi živ,čuješ treptaj oka al ne vidiš istinu,umri i razapni se na križ za svaku bol koju donosiš u snu.Svaki osmijeh ubije stanicu,sretan si dok ti umiru misli..Poleti u bezdan i osjeti snagu smrti,osjeti snagu tame i snagu umirućeg boga,osjeti njegovu bol i vrisni duboko u prošlost.Sjećanja se gube u vrtlogu strasti,zašto tražiti vrijeme sreće i patiti u svijetu nostalgije kada sve nestaje i guta se u stvarnosti,sve prestaje biti i svaka misao biva iskvarena i prolazna,sve je prokleta prošlost.Zasadi vrt iznad svake mogućnosti,i posadi sjeme sumnje u utrobi zemlje,neka rastu kompleksi vječnosti i neka tvoja ruka brižno uzgaja sjeme mudrosti u toj ludosti.Sanjaj san,sanjaj stvarnost jude,objesi se na drvo života i reci bogu da nisi ono što bi trebao biti,reci mu da ne razumiješ iako si svjestan svega...reci mu da je sadomazohistički ludjak u svemiru samoće i da je prokleto sam kao i ja...
Post je objavljen 26.10.2008. u 02:19 sati.