( mom Posebnom Suncokretu )
Oči topim u polju žutih cvjetova
Zamišljam koliko u njima ima životnih svijetova
Dubina do koje mi pogled seže
Omču oko srca steže
Bol oko srca sve jača biva
Ono uzaludno nove snove sniva
Pogled mi zastane na cvijetu jednom
U kojeg se, u cijelom polju, jedinog zagledam
Izdvojio se svojom jednostavnom ljepotom
Izdvojio se svojim jednostavnim govorom
Svaka njegova riječ toliko je lijepa
Da dostojna je tog najljepšeg cvijeta
Jedini koji se u tom polju pokazao
Jedini koji mi je svoje svijetlo ukazao
Jedini kojem sam cijeli život ispričao ukratko
Jedini s kojim smijao sam se slatko
Jedini cvijet do kojeg mi je u cijelom polju stalo
Jedini cvijet koji mi rekao je treba živjet zlato
Taj cvijet više nije pored mene
Taj cvijet više ne sluša moje želje
Tog cvijeta više neću čuti riječi snene
Tog cvijeta više neću čuti želje…
Moj cvijet ubralo je njoj drago biće
Suncokretu moj neka ti svako jutro radosno sviće!
Post je objavljen 26.10.2008. u 00:23 sati.