to smo mi,oni isti koji spavaju
na jastucima od istrulog rogovlja jelena
sto su svoje faluse trljali o zeleni,sumporni
ocean domovine.
taj truli mir srebri se kao bolna teenagerska usna
svaki puta kad se skamenjeni,
hodajuci po liscu
sa obliznjih zvijezda
vracamo u grad.ja ne mogu smisliti
bolju deskripciju ove ulice u cetiri iza ponoci.
polja ruzmarina u twistu,again,na usijanome vjetru
umrla je biljana i ohrid sada isparava insekte
koji ce se vratiti kao dolarska apokrifna kisa.
gase se svjetla u spavaoni br.5
crn prtezervativ kao kos u snjeznoj zimskoj sumi
putuje u anus andjela:
cicciolina,i love,i love you too.
Post je objavljen 26.10.2008. u 00:08 sati.