
Vrijeme milosti i dani odluke
Ne prestaje iskonska bitka u čovjekovu srcu, u dubinama posrnulog bića tama se suprotstavlja svjetlu, laž se protivi istini, zlo se kameleonski oblači u dobro. Dragovoljni čovjekovo priklanjanje zavodničkom glasu zmije, naivnom pristanku da posluša opojne i omamljujuće nagovore, da otkida voće sa stabla života, da poremeti stalnost, sklad i ljepotu, da u edenski vrt unese neravnotežu i raspadljivost, urodilo je truležom, smrću i prokletstvom. Kako li je tek bilo Adamu i Evi kad su, prevareni i izigrani, umjesto obećanog svjetla ugledali tamu, kad su postali svjesni svoga jada, golotinje i bijede, kad su uvidjeli da su bez Boga prah zemaljski, kad su spoznali da su izgubili prijateljstvo, zajedništvo i blizinu Stvoriteljevu. U očaju, strahu i tjeskobi, uputiše se dolinama i vrletima svijeta, bježeći pred vlastitom savješću, uprljanom opojnom i prijetvornom jekom zavodnikova glasa. Nedužnost i čistoću, koje su rasle i razvijali se u ljubavi, zamijenila je ljepljiva prljavština laži, hladna, gusta i tamna magluština, kroz koju se jedva naziralo svjetlo istine. Skupo su platili svoju naivnost, dopustivši da se u njoj nastani oholost, da bi se zatim argumentima kneza svijeta, pravdanjem i izmotavanjem, niječući vlastitu grješnost, ponovno pokušali približiti Edenskom vrtu.
Ali milostivi Bog ipak ne raskida prijateljstvo s palim čovjekom, već mu obećaje otkupljenje, naviješta mu Ženu i njezin rod, kojem će zmija vrebati petu, a on će joj, predvođem Majkom, satirati glavu.
Žena je danas u Međugorju i umilnim glasom doziva dječicu, opominje nas da se klonimo zmije koja je prevarila praroditelje, da se očistimo u spasenjskoj krvi Jaganjčevoj da joj se pridružimo i skupa pobijedimo neprijatelja od početka. Preklinje nas da se oslobodimo natruha zemaljskog i prolaznog, materijalnog i propadljivog, da joj se predamo s povjerenjem, prihvatimo njezinu ruku koja će nas voditi kroz sve nedaće i opasnosti, koja će nas dovosti do rajskih vrata, koja će nas predati Presvetom Trojstvu kao buket najljepšeg cvijeća. Poziva nas na dugu i ustrajnu molitvu koja će nam donijeti radost i osloboditi nas mrakova i strahova, zebnje i malodušja. Opominje nas da da smo zabljesnuti blještavilom sotonina lažnoga sjaja, da često, zbog navezanosti na propadljivo i trulo, ne razlikujemo zdravo od bolesnog, prividno od stvarnog i laž od istine.
U listopadskoj poruci Gospa nam uz veliki Božji plan, koji je često spominjala, navješćuje i sotonin projekt, koji je u izravnoj suprotnosti s nebeskim planom. Smutljivac nesmiljenom odvažnošću i nebrojenim trikovima nastavlja rovariti protiv slike Božje u čovjeku, spletkariti s istinom, razvodnjavati vjeru, izazivati razdor među bližnjima, unositi smutnje i nejasnoće u znanost, gospodarstvo i politiku. Proizvodi besmisao, širi alarmantne vijesti, veliča ispraznost i površnost, uzdiže na prijestolje mudrosti i sveznanja lažne proroke novoga doba, izruguje se svetosti, dobroti i ćudoređu. A tromo i pasivno ljudsko srce, pohotno i požudno, preplavljeno laščevim obećanjima, ispunjeno mrakom oholosti i sebeljublja, slijepo i uspavano, dopušta da se njim manipulira. Prihvatimo Gospine usrdne riječi i ne slijedimo zavodnikov glas jer ako ga poslušamo, u dušama će nam uništiti sve lijepo i dobro, odvojiti nas od radosti i izvora svih milosti.

Svijet, zbog nagimilanih grijeha, pomaknut iz svoje osi i izbačen na stranputicu, po zakonu akceleracije vrtoglavom se brzinom odmiče od Božjih zapovijedi, od Sunca koje ga drži u orbitu. Bilijarde se i dalje troše u besmislena naoružanja, truje se voda i zrak, još bjesomučnije se uništava biljni i životinjski svijet, izmišljaju se i produciraju gospodarske krize, rastaču se bankarski sustavi, bankrotiraju dioničarska društva, gotovo devedeset posto stanovništva u svijetu gladuje, nove virusne bolesti haraju na sve četiri strane. Razvrat, droga i alkohol, koji su do jučer bili zabava povlaštenih, dakle zatvorenog kruga, kao pošast se širi među običnim pukom, donose se nemoralni zakoni o eutanaziji, abortusu i jednospolnim brakovima, širi se pedofilija i sodomija, mediji nam prikazuju samo onu stvarnost u kojoj prevladava nasilje i korupcija, ubojstva i samoubojstva. Moćni i oholi pojedinci, udruženi s knezom propasti, produciraju zvijezde i zvjezdice, naopake i izokrenute pojedince, koje mladima nude kao uzor. Tajni laboratoriji proučavaju ranjenu ljudsku psihu te u sredstvima javnog priopćivanja perfidno manipuliraju manama ljudskog mozga i nedostacima bolesnog ljudskog srca. Megalomanska pohlepa, koja nema granica, osiromašuje siromašne i nemoćne, u bescjenje se prodaju prirodna bogatstva koje je Bog namijenio svakom čovjeku. Sve apsurd do apsurda, naopakost do naopakosti. Privatiziraju se izvori, rijeke, šume, otoci, mora, jezera, a uskoro će i zrak. U nas još ima malo zdravog razuma, pa čovjek u svemu ovome ipak vidi besmisao i stranputicu, ali u takozvanim demokratskim zemljama gotovo nitko i ne primjećuje što se događa. Sve je postalo normalno, nitko se ne iščuđuje izokrenutosti jer mediji već desetljećima građanima ispiru mozgove. Nije teško izračunati da će ovakvom rasprodajom, prodajom i preprodajom za desetljeće ili dva sve završiti u rukama nekolicine ljudi, a oni će sve predati u ruke zvijeri, Antikrista, kojemu je otac sotona, a mi ćemo, s obzirom da će u rukama imati sva naša materijalna bogatstva, što znači i živote, postati njegovi robovi, a on će, ne samo u prenesenom značenju, nego i doslovce postati gospodar svijeta.
Recimo da je ovo samo još jedna od mnogih hipoteza, da je ovo pretpostavka jednog pesimista, ali znakovi vremana i jasna Gospina rečenica iz listopadske poruke, nagoviješta ovakav ili sličan sotonin scenarij, kojemu je plan da neslobodne, ovisne i preplašene duše povede na put propasti.
No, Veliki Božji plan, najavljen u Međugorju, omest će zmiju u realizaciji prljave nakane jer Crkvu Kristovu ni vrata paklena neće razvaliti. Vrebat će sotona dječici pete, ali Gospa će mu zgnječiti glavu. Pobijedit će ga oni u čija srca nije uspio posaditi mržnju i usaditi oholost. Uništit će ga zajednička molitva Crkve, predvođena Kraljicom neba i zemlje. Protjerat će ga u vječnu tamu čistoća i nježnost, sudit će mu ljubav i dobrota, zaslijepit će ga krv mučenička, zadrhtat će pred sjajem Isusovih otkupiteljskih rana.
A milosno vrijeme što zrači iz Međugorja, neće još dugo trajati. Gospa je jednom rekla da će nam, kad ona ode, biti žao što ga nismo iskoristili na svoju dobrobit i za spas svijeta.
Hoćemo li dopustiti tamnim oblacima da zakrile sunce, jemo li spremni živjeti tapkajući u tami? Zar nam je teško na žrtvenik Isusove ljubavi prinijeti čežnju srca i suzu zahvalnosti, zar je toliko zahtjevno žrtvovati trenutak prolaznosti za beskrajnu radost vječnoga. Zato se, kako nas uči Prečista, naoružajmo molitvom, odričimo se ponuda svijeta, postimo tijelom i srcem, ljubimo umom i dušom, predajmo se s povjerenjem milosrđu Božjem, odlučimo se darovanom slobodom častiti svjetlost Gospodinovu pa ćemo shvatiti koliko nas Bog ljubi. Jer nismo sami, s nama je nebo, naša vječna domovina, s nama je Marija, koja je spremna od Boga sve isprositi da bi naše svetost bila potpuna. Odlučimo se!
Post je objavljen 25.10.2008. u 20:43 sati.