Draga moja Stelice
Već dvije godine te nema s nama. Dvije godine mi bez tebe živimo. Bez tvog smijeha i glasa, bez tvoje tople prisutnosti. Zamijenila ju je hladnoća u našim srcima, anđele mali. Ne da se obuzdati bol koja kao da je s prolaskom vremena sve jača, a očaj je svakim danom sve dublji. Ovo su tako teški dani...Dani koje ne možemo s ničim popuniti, s ničim se zaokupirati i tako stvoriti privid normalnog života, jer ovo su dani koji bolno podsjećaju da se bliži onaj najgori
....a zatim i da je stigao. - 31.10. - 11,20 h
....But I’m always alone...And my heart is like ice....And it’s crowded and cold
In My Secret Life....
...
...Milena naša Stelice, zapalili smo ti puno malenih rozih svijećica koje su razlile po zraku miris jagoda koje si toliko voljela. Ruže, svijeće, miris jagoda, oko nas noć, topla noć, i mi kraj tebe i ti sa nama u mislima....... u srcima našim zauvijek......VOLIMO TE, STELICE....
Post je objavljen 31.10.2008. u 11:20 sati.