... ili – hoćete li vaš zimski san odspavati ili odumrijeti.
Za ovakav tijek misli zahvalan sam svom dragom prijatelju Beduinu koji se rijetko pojavi, još rjeđe iskomentira, a najrjeđe što čini (osim kada mu se desi diarhoidalni prokto-poremećaj) je – piše.
Nego, mislim da je ovo prvi post istovremeno na blogu objavljen i pod kategorijom humor i pod kategorijom politika istovremeno. Humor, bijući političan, obično je opasan, a politika, bijući humoristična nije moguća...
Svejedno...
EU tanazija... primjećujete li nešto?
Ako sada krenem razvijati temu na taj EU u EU tanaziji, mogao bih doći do Tanzanije u EU, uz malo Kongo-Brazavila, Zambije, Gambije, Senegala... ne, ta država postoji... aha... Kampućije,... makar je na drugom kontinentu... i sličnih tvorevina kolonijalne politike... EU Tanzanija... tako će se zvati jedna mala kolonija na obalama Adriatice u kojoj će se odvijati mnoge grozne stvari...
Ako ne vjerujete, pročitajte moj nikad napisani budući roman o EU Tanzaniji!
Ah, shit, memorija mi je puna dreka (©Srećko Puntarić, "Hej haj kompjutoraši smo mi")... nisam baš siguran o čemu htjedoh pričati, pa sada dalja pričam posve bezveze...
A, da, Bagrijel... ne, Gabrijel... ma ne... Gabriel, zajedno sa svojim prijateljima i dalje sigurno sjedi u mraku kazališne dvorane, i bolje mu je da tamo sjedi... samo malo, pogledajmo:
- Maurice?
- Da?
- Čini li mi se ili je to Pisac pogledao na nas?
- Ne čini ti se, pogledao je...
- Jel' dobro pogledao?
- Pa sudeći po reakciji na tvoj srednjak izgleda da je jako dobro pogledao
- Pisac?!?
...dobro... još su tamo, pa i uz bezobraznu gestikulaciju...
Do trenutka kada ne odlučim pokrenuti ih,...
...poslušajte ovo i ovo, po mogućnosti odjednom (i pazite na kakačfoniju koju dobijete):