I opet mi je uspjela dignuti tlak.
A rekla sam sebi neću otići kada me opet pozove na kavu. Zbilja, nemam više nerva za njenu krizu srednjih godina. Svaki put joj moram savjetovati da pronađe balans i shvati što želi u životu.
Dok je sjedila doma, kukala je da se osjeća kao glupa beskorisna kućanica. A sad moram slušati o tomu kako joj je na poslu grozno. Halo, pa stvarno, nisam ja psihić. I da jesam, masno bih naplatila ove ljudske bljezgarije.
Toliko mi je digla tlak, da nisam ni primijetila da sam okrenula prečicom pored vrtića. Prošli put kad sam prošla ovuda totalno sam uništila nove novcijate skupe sandale. Ti kamenčići su toliko grubi, da bi i slonu ogulili debelu kožu na nogama.
U trenutku dok sam se približavala zgradi, osjetila sam mučninu u želudcu.
Na sedmom katu, na prozorima iznad moga stana, sjedila je djevojka podignute noge na vanjsku stranu prozora, a leđima naslonjena na štok. A iz usta je ispuštala dugi dim, kao posljednja fufica na ovom svijetu.
Najradije bih u tom trenu vrisnula, ali mi se utroba prevrnula i poželjela sam povratiti od slike pred mojim očima kako će to ludo mlado stvorenje izgubiti ravnotežu i pasti kao kruška odozgo.
Kažem, djevojka, jer je zbilja mlada, skoro pa dijete. No, imala je ona dijete, koje me noću izluđivalo svojim plačem. Ma, lažem. Nije mene plač izluđivao, nego njeno lupkanje papučama po patosu u sitne noćne sate, kada sav normalan svijet spava.
No, svi smo zamijetili to novo mlado stvorenje u našoj zgradi, koja je pronašla utočište kod prijatelja samca u njegovom stanu. Počelo je s komentarima među stanarima, kako ta ženska ne baca smeće, nego vrećice pune prljavih 'pampersica' tjednima drži ispred vrata.
Požurila sam prema ulazu u zgradu i molila boga da mi ne padne na glavu.
Misli sam mogla skrenuti samo bilo kakvim radom, da ne mislim o toj 'kiši' ružnih događanja koja su me zaskočila do običnoga podneva. Pošla sam pokupiti rublje sa žice ispred prozora i našla opušak cigarete zaboden u moju omiljenu satensku pidžamu kako dimi i rupa u tom sjajnom materijalu je postajala sve šira i šira. Kad sam podigla glavu prema gore, ugledala sam 'nestašnu' nogu kako se klati u ritmu muzike iz njene sobe.
Izustila sam nemoćno „O, Bože!“ i uvukla glavu u tišinu svoga stana.
Glavobolja je bila sve veća, pa sam uzela aspirin i odlučila leći i autosugestijom zamišljati polja puna šarenoga cvijeća i smiriti samu sebe. Ležala sam na leđima i buljila u plafon. Pokušavala sam disati polako i duboko. Čula sam srce kako mi 'šuška' u ušima svojim jakim i brzim otkucajima. U jednom kutu plafona ugledah pauka kako smireno i bez ikakve žurbe plete svoju mrežu. Zamišljala sam i sebe sa njim, kako kao ribar natežem kraj po kraj i sve dobija prelijep oblik spletenih krugova. Taj imaginarni 'posao' baš me nekako i smirio.
I baš u trenu kada sam počela tonuti u blagi san, snažni tresak vrata u stanu iznad mene, prasnuo je kao bomba i uplašio me. Zatim je uslijedila vriska, zapomaganje, molba „nemoj, molim te, nemoj!!!“...njen glas je kao naleti vjetra dolazio i nestajao iza strašnog lupanja krilima prozora.
U mislima sam vidjela, prateći brze korake iznad moje glave, kako trči prema prozoru da dozove pomoć, a on joj snažnom muškom rukom zatvara krilo prozora i vuče ju za kosu preko sobe. Plač djeteta se nije čuo.
Skupila sam se pod dekom i obgrlila sama sebi ramena. Pokušala sam rukama začepiti uši, ali je vrištanje bilo sve jače i strašnije.
Otvorila sam prozor i htjela pogledati prema dvorištu zgrade, da li itko na ulici reagira na taj strašan događaj u srcu grada i da li itko čuje njeno zapomaganje, kad je u tom trenutku skoro blizu moga lica proletjelo njeno mlado tijelo, mlatarajući rukama i nogama.
* * *
Sutradan sam u maloj trgovini pored naše zgrade saznala da se skrivala od muža koji ju je zlostavljao u tom stanu, a on ju je ipak pronašao.
Te noći sam mogla mirno spavati, jer mi nije 'klapala po glavi' u svojim papučama, no san nije htio doći na moje oči. Nisam se mogla osloboditi slike kada sam u djeliću sekunde ugledala njene oči ispred svojih, a već sljedećeg trenutka njeno smrskano tijelo ležalo je pred ulazom u našu zgradu.
Post je objavljen 28.10.2008. u 16:55 sati.