sve je proslo prebrzo... prepreprebrzo!!!
gledajući prošlogodišnje dalmatinere, bavarce i balerine sanjali smo o danu kada ćemo mi izaći iz naše škole s diplomom u rukama pjevajući
pitaju me pitaju me iz koje sam škole, iz koje sam škole
moja škola, moja škola rozene je boje, rozene je boje...
iako smo tu zgradu mrzili, ipak nam se najljepše uspomene vezuju za nju
-iskakanje kroz prozor
-dogovori za kave
-smijeh i suze
-petice i jedinice
-naslovi novih lekcija i sva silna ponavljanja
-naši učenički i profesorski biseri
-sjedenje ispod stepenica
-odlazak do kaktusa našeg svagdašnjeg
-molitve za "labuda"
-sitne svađice
-okupljanja u "klanove"
-vriska, cika i galama...
sve je to ostalo među onim zidovima isprljanim našim patikama i našim rukama
među drvenim klupama i stolicama koje smo mi šarali i gdje smo se mi potpisivali
u ona 4 hladna zida školskog wc-a gdje je izrečeno toliko tajni
u učionici anatomije gdje smo pili votku pod satom kada je uletila ravnateljica...
i naravno, u našim srcima, gdje nikada nećemo zaboraviti sve te naše djetinjarije
sada nam je žao, tek sada vidimo koliko nam je značila ta zgrada...
više neće biti onoga-jesu tople kifle?
jel radi kebab?
ide tko u konzum?
idem u veneciju po sendvič. jel treba kome šta?
tko će ići sa mnom na kiosk po cigare?
ajmo do kaktusa na brzinu vidit sta ima!
više se nećemo moći igrati "tko nam je suđeni" kad budemo imali neki dosadan predmet
sve je prošlo prebrzo... nas nitko nije ni pitao želimo li se seliti iz te zgrade
svi sve odlučuju bez nas... kao da se podrazumijeva da želimo iz ove male, ali prijateljske zgrade gdje svi svakog znamo u onu veliku, hladnu, neljubaznu zgradu...
još su nam najavili gađanje brašnom... moš mislit! ja sam svoje brašno odavno dobila... a i oni! i više ne treba!
ne znam... žao mi je... ova je rozna zgrada ipak bila jedinstvena!
i koliko god ju prezirali, više nego duplo tolko ju volimo!
i jedna velika pussaaa mom jebaču!
i naravno mojim kučkama!
!zzop
Post je objavljen 25.10.2008. u 15:35 sati.