još jedan isječak iz mog dnevnika, date 23.10.2008./22:56
jutros me oko pola 6 ujutro probudila mama:
"Ivana je otišla u rodilište!".
Skoro sam viknula od sreće, ali nisam jer su cure spavale. pa naravno, bilo je pola 6:).Skuhala sam si kavu i slijedećih dva sata provela u molitvi. ništa mi tog trena nije bilo bitnije od nje i bebe. Normalno sam otišla na predavanja, nestrpljiva i nervozna. točno u 11:22 me je nazvala mama, u suzama, ali smijući se
"halo, teta Ana! Sestra ti je rodila!!"
"jel Matej? jel sve u redu?? jel ona dobro??"
"da, Matej je, i sve je ok."
cijeli dan sam isčekivala bilo kakve vijesti... na kraju me nazvala Ivana, javila da je sve u redu.
Mali Matej, moj prvi škorpionski nećak, prvi put je zavrištao 5 dana prije termina, dakle 23.10.2008. u 11:12h po lokalnom vremenu, na porođajnom odjelu opće bolnice u Požegi. svojom pojavom od 3170 g i 52 centimetra beskrajno je usrećio svoje mamu i taku, novopečenu baku i dva djeda, strica i 3 tete, bratića, dvije prabake,(na žalost samo) jednog pradjeda i čak i jednu šukunbaku.
mene, kao novopečenu tetu, već polako boli glava od nazdravljanja malenom škorpionu, tako da sada bježim, moram pisati zadaću (koju, btw, u srednjoj nikad nisam pisala)
puno vas pozdravlja i
pusu vam šalje
novopečena teta Ban_ana_naS