Malo ne razumijem svu ovu zbrku i paniku oko Pukanića. Promatram te šokirane, nemoćne i prestrašene Sanaderove, Bebićeve i Mesićeve poglede. Sjetili se valjda kako je u jednoj nam susjednoj zemlji ubijen vodeći novinar, a nakon toga zna se što je slijedilo, hm ubiše njega a onda se tek podigla Sablja, Mislim, kužite ne! Pa ubijena je i Kristina Šušnjara, i ona mala nedavno na Jordanovcu ili gdje već, i Luka Ritz, za mene tu nema razlike. Čovjek je čovjek. Štoviše, ako ćemo važnost koju pojedinom ubojstvu treba posvetiti mjeriti po moralnosti osobe, onda tu svakako Pukanić nije na prvome mjestu, već mala Šušnjara. Ona je položila život u obrani svoga djevičanstva. Kakve li svetosti!? Kakvog li primjera našim djevojkama koje bez razmišljanja na Zrču ili gdje već prikupljaju bodove u obliku - spolnih bolesti! A Crkva šuti, ne čujem da je pokrenut postupak za njezinim proglašenjem blaženom i svetom. Ajd pogodite zašto?
No vratimo se mi našoj temi. Naime tu je nešto drugo u igri. Ukakili su se oni od straha jer se Demoklov mač opasno sada nadvio i nad njihovim ugojenim glavama. Nekako se ne mogu oteti dojmu da molećivo mole potporu od naroda. A narod je na sve to ravnodušan. Što se naroda tiče, mogu sad izaći na ulice i međusobno se poubijati, klan protiv klana, podzemni protiv nadzemnog, politički protiv terorističkog, društvena elita protiv šljama, jer sve je to jedno te isto. Nek pritom puste i one okorjele kriminalce iz zatvora tak da se i te bagre riješi napaćena nam hrvatska zemlja za koju su mnogi krv prolili a vlast preuzeše bešćutni tipovi koji u sprezi s mafijom domovinu nam opljačkaše kak već rekoh gore no četnici. Samo nek nas obavijeste prije tog sukoba, da izađemo iz Zagreba, pa kad sukob prođe i sva ta bagra izgine da se mi obični obespravljeni ljudi u njeg vratimo te i u zagrebu konačno - grane sunce. Mi ili oni, veli Mesić. A ja odgovaram: i vi i oni!
Post je objavljen 25.10.2008. u 13:15 sati.