moje tijelo kao da ne poznaje ovaj svijet
ovu melodiju koja izbija iz radija
priznajem pomalo me nervira
i voljela bih da ušuti prokleta kučka
što me vrača u prošlost
zar ne vidi
da sam ovdje
zasukanih rukava
odradila svoje
zakopala nakon ubojstva
leševe što su ih ostavili za sobom
gospodari nečije sudbine
moja je namjera uvijek ista
zaboraviti
ali dijete u meni
ponovno se vraća
i prstima skuplja
prašinu sa knjiga
tako sam te nekada voljela
dozivati
a sada što da dozovem
prokletu uspomenu
što prokleto
što
što
on mi se smije
Miller glavom i bradom
misli da je lako postati
samo igračka
da je lako jebati se
ako si žena
da je lako širiti noge
i puštati u sebe
a znati
znati da sebe guraš u stranu
radi čega
pitam se radi čega
užitak koji nema cijenu
jer je prljav
bože o kako je prljav
jer nema ljubavi
muškarci i žene
isti smo isti
samo mi
mi žene zajebemo stvar
mi žene ljubimo
i jebemo se srcem
velikom pizdom u obliku srca
zašto pobogu zašto
se onda uvijek okrenemo
oko sebe
oko vremena
i podamo iz navike
zar nas i ovaj put neće boljeti
nakon
iza
besmisla
dobro je
morat ćemo se tako zavaravati
ako nas zapljusne muškarčev ponos
ma svejedno je što smo
što uisitnu jesmo
ako znamo
a ne znamo
ne znamo
ni kuda ćemo
ni šta ćemo
ni zašto
držim se
prošlo je
trebam tebe
te
Post je objavljen 25.10.2008. u 02:30 sati.