ironiju samu sebi kradem
da bih stala
i sebe pitala
je li imalo smisla,
ili ne,
dakako, traje,
ja trajem,
a moje plahte mirišu
lijepo, čisto,
toplo i sigurno,
a dijete u meni
gleda sve te dječje likove
i želi biti poput mene,
ne osjećati ništa,
a osjećati.
Post je objavljen 25.10.2008. u 00:49 sati.