Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/smotani007

Marketing

Ista stvar... malo drugačije...

Uf… koliko god sam htio danas izbjeći razmišljati o jučerašnjoj eksploziji u centru grada – nisam mogao. Cijeli dan gledam izvanredne vijesti, izvanredne konferencije za novinare Policijske uprave, Vlade… i .. sve je nešto izvanredno. Spominje se čak i uvođenje izvanrednog stanja!
Hm..kada bih sada, onako kako to naši političari, ali i novinari, često čine, izvukao dijelove izrečenoga iz konteksta dalo bi se iščitati:
U Zagrebu je predivno. Ljudi mirno i neopterećeno šeću ulicama, djeca se bezbrižno igraju u parkovima dok njihovi roditelji, pod dojmom proteklog radnog dana koji je, kao i uvijek, zračio pozitivnom energijom, provode opuštajuće trenutke u obližnjem kafiću Izvanredno stanje!

Da, ovo doista idilično zvuči i bio bih presretan da je ovo izvlačenje iz konteksta i istinito. Stvarno.
Realnost, ona je malo drugačija. Da malo?!
Danas, na nasipu, iako zaigran svojim četveronožnim prijateljima, primijetio sam u očima njihovih gazda dozu opreza, dozu opterećenosti, dozu pesimizmima, dozu straha.. Svakih nekoliko metara pričalo se o jučerašnjem atentatu i, naravno, vodile su se rasprave koje su odisale politikom a u koje, prosim lepo, ja se ne bi štel mešati! Ne, nemojte krivo shvatiti da nemam svoj stav, svoje mišljenje, stranku koju podržavam… Imam, sve ja to imam, ali kako sam rekao, imam svoj stav, svoje mišljenje, stranku koju podržavam i kojoj, na svakim izborima dajem svoj glas. Da li je to pravi izbor za nekog drugog? Da li se sa mnom neko slaže ili ne? Mislim da je to osobna stvar i time se ne želim dodatno opterećivati. Nisam političar, ne živim niti od niti za politiku, iako ona i te kako utječe na moj život, ali mislim da je suludo trošiti sate i sate ispraznih razgovora na nešto što, kao mali ljudi, možemo promijeniti jedino na izborima. BTW jedva čekam izbore u Zagrebu!
Vraćam se ja na svoju izvedenicu iz konteksta – djeca se bezbrižno igraju u parkovima – prošao sam pored Boćarskog.. istina, djeca su se bezbrižno igrala jurcajući od jedne do druge igračke, ljuljačke, kučice – samo, bilo ih je puno manje nego jučer.. Da, zahladilo je – reći ćete – OK, u svemu treba gledati i svjetliju stranu. I posljednje iz moje izvedenice – bezbrižnost i opuštenost roditelja nakon savršenog radnog dana . da, vidio sam tu opuštenost…. Klupice su bile prazne i opuštene dok su roditelji, bake i djedovi, brižnim okom i brzim nogama pratili svoje miceke po prekrasnom parku koji je nekada, u ovo vrijeme, bio pun razigrane djece. Da, skoro zaboravih – savršen radni dan – ma kakav, samo da je radni dan, da nije još jedan u nizu dana kada obijamo vrata i prisustvujemo, kao statisti, razno raznim intervjuima, testovima ne bi li dobili bilo kakav posao.
Toliko o, izvanrednom, trenutnom stanju u gradu.
Ali, ni to nije sve! Slušam.. hitno u Zagreb pristiže 250 policajaca koji će pomoći održati ovo, izvanredno, stanje. Doista, ovo me podsjeća na one divne stihove
Plavi se nebo, plavi se Zagreb grad….
Impresivno! Izvanredno!
Ali, čekajte, ako nastavite dalje slušati te optimistične, izvanredne, vijesti čut ćete i statistički podatak (neki dan sam na jednom blogu ostavio komentar – statistika je skup netočnih podataka i na nju se pozivamo prema potrebi) da je u Zagrebu evidentirana 1/3 kriminala u Hrvatskoj! Pa, što se čeka? Statistika, ta neumoljiva tablica, taj skup podataka. Ne bi li onda bilo logično da u Zagrebu bude zaposlena 1/3 policijskih snaga cijele Hrvatske? Ne bi se štel mešati….Idem dalje! Ma, ipak, samo još nešto moram ovdje dodati – puknut ću. Zamislite kad se policajac, rodom iz Dalmacije, Slavonije, Like, iz nekog drugog, manjeg mjesta, nađe u situaciji da treba dojaviti neku kriminalnu radnju. Pokušavam zamisliti takvu dojavu „ E, Gospe ti, a ća ja znan kako se ta ulica zove, tu ti je ova Gospa – ka nešto čita!“ Ili, druga situacija „Maaa šeefe to je tuuu gdje je onaaj veelikii bazeeen…!“ ili…“Ma, slušaj, ideš ravno od stanice i dođeš do one bukve koja jest staraa….!“ Ne, nemojte ovo shvatiti kao da imam nešto protiv njih, kao provokaciju, kao bilo što sa negativnim predznakom! Naprotiv! Ma, ovo sam napisao sa velikom dozom ironije i ogorčenosti. Ti jadni ljudi koji će doći u Zagreb ostvariti krilaticu Zagreb – siguran grad – ostavljaju svoje obitelji, moraju se snalaziti ulicama kojima se svako toliko mijenja smjer kretanja, o nazivima neću niti govoriti! Kako možemo očekivati da će se oni snaći u ovoj šumi u kojoj se niti mi ne snalazimo? I kada se dogodi situacija „na raskršću Savske i Držičeve“ onda će to biti sveopća hajka na te ljude koji, budimo realni i pogledajmo istini u oči, stavljaju glavu u torbu dolazeći obraniti već spomenutu tezu! Pa kaj to njima treba! Oni, sa više ili manje uspjeha, obavljaju svoje zadatke u postajama gdje su zaposleni. Znajući da su mnogi policajci, nema tome dugo, otpušteni kao višak radne snage, nameće se pitanje tko će, na koji način i kojim snagama i uspješnošću čuvati red i mir u tim mjestima?
Jesam li ja ono rekao neću politiku u moju butigu???!!!
Iako sam ovo izbacio sa velikom ironijom, sa puno jada i tuge, sa puno boli što se mome gradu događa, nastojim, nastojim ostati pribran. Odlučio sam – nema više izlazaka iza 18 sati! I prije nego se svijetla upale – bris doma – iako, pitam se, jesmo li i u svojim domovima sigurni?

Svima koji na bilo koji način utječu na našu sigurnost, ne samo u Zagrebu već u cijeloj lijepoj naši, želim puno, puno uspjeha i sreće u obavljanju tog izuzetno teškog i opasnog zadatka.
I, oprostite mi na ovim riječima ironije, mislim da su ona odraz ove trenutne nemoći, kada, samo kao zapisničari, evidentiramo ubojstva, pljačke, podmetnute bombe…
I kako bi rekla naša dva velika političara ( dopustio sam si iz konteksta izvuči neke njihove izjave i spojiti u jednu)
IDEMO DALJE U PETOJ BRZINI U ZAGREB – SIGURAN GRAD!!!!!!
I ne, ne očekujem nagradu .. samo želim da se ova izvedenica i ostvari!


Post je objavljen 24.10.2008. u 19:57 sati.