Sahrana, vjerujem svakom od Vas nemili dogadaj. Mene danas zadesila i potakla na razmisljanje.
Svjesni sto imamo postajemo po starom dobrom obicaju tek kada to vise nemamo.
Stara dobra iscofana fraza ,ali evo iz osobnog iskustva znam da je tako.
Zasto smo uopce zlocesti jedni prema drugima. Ljudi po prirodi rjesavaju sve popreko , daleko je lakse biti
los nego dobar.
Da, stvar je u lijenosti , mi smo u biti lijeni pa nismo dobri.
Sto covjeka tjera da zagorca covjeku sat, nekad i dan,dva , nazalost ponekad ostane i oziljak za cijeli zivot.
Sto ja sad tu opet naklapam!? Nisam dugo ! 
Kako nekoga uvjeriti da treba uistinu biti sretan s onim sto ima?
Okorjeli sam opitimista , neki bi rekli prilicno vesela osoba,
iako nezahvalno je pisati o sebi rekao bih da imam prilicno dobar smisao za humor,
a vejrovali ili ne
iza svega toga se krije poprilicno tuzna i plaha osoba.
Naravno prvo bih sebe trebao uvjeriti da mogu biti sretan sto nisam gladan , nisam gol , bos...
Ne nista od tog , a kako je uz sve to opet moguce da se osjecam usamljenim.
U gomili ljudi, ja sam sam?

Kako?!
Jesam ja fenomen ili Vas ima jos?
Kako je moguce da sam sam, imam prijatelje , imam roditelje, imam psa,
imam kucu , mada je bankina !?
Volio bih jedan bezbrizan djecji dan,
volio bih vedar osmijeh, volio bih suzu radosnicu,
ma volio bih i rijec utjehe,
volio bih se rijesiti gorcine u zeludcu,
ima li tko lijek?!
Pustit cu suzu , mozda je s razlogom.
Znam, musko, a place..
Vjerojatno sam metro pa smijem ..
Biti ce mi lakse ,vejrojatno to moram rijesiti sam sa sobom,
nece mi nitko pomoci.
Znam , izvoziti cu tugu,
Otvoriti cu veleprodaju,prodavati tugu na kile,
na tri kile tuge smjesak gratis,
samo bez zurbe ima za sve..
Danas cu zaruziti opet ,
s prijateljjima ,
a sam.
Kako!?
Post je objavljen 24.10.2008. u 21:38 sati.