Već su ga prvi televizijski komentatori odmah jučer, nakon njegova ubojstva, prozvali kontroverznim. Pridružio se danas i Jutarnji list i njihov novinar Vlado Vurušić sa nadnaslovom „Kontroverzni izdavač“. A što je kod Pukanića bilo kontroverzno nitko ne objašnjava. Zar je pisati o kriminalu i stvarima o kojima se drugi ne usude kontroverzno? Ili je salonskim novinarima kontroverzno razmišljati svojom glavom ili razmišljati naglas. Koliko sam čitao Nacional posljednjih 10-tak godina, obrađivali su teme koje su malo gdje drugdje bile doticane. Iz tekstova je izviralo istraživačko novinarstvo, priče su se slagale logičkim slijedom, procijenjivalo se, upozoravalo i analiziralo mnoge sfere društvenih odnosa u RH i regiji. Često sam znao pročitati priču koja mi je djelovala fantastično, da bi se kroz tjedan ili dva pokazalo kako je Nacional bio itekako na tragu ovoga ili onog slučaja. Novinari su u ovom tjedniku definitivno zarađivali svoje plaće iako je to (sada se definitivno potvrdilo) često bio hod po rubu.
Kontroverzan je, u to nema sumnje, Anđelko Kaćunko. Svećenik koji propovijeda tradicionalne i konzervativne vrijednosti, a koketira sa sex-alapačom Nives Celzijus. Kontroverzan je vjerojatno bio i pokojni Jorg Heider, vođa desnice koja često na nedjeljnim misama sjedi u prvom redu i propovjeda katoličke vrijednosti, dok se u slobodno vrijeme zabavljao sa svojim gej ljubavnikom. Kontroverzan je pedofilni svećenik Čučak koji je također trebao propagirati tradicionalne vrijednosti, a zabavljao se seksualnim iživljavanjem nad djecom. Kontroverzan je hrvatski sudac kojemu je guranje prsta u anus rukovanje itd….
Potpuno mi je razumljiv strah jednog dijela hrvatskih novinara koji se ne žele uplitati u zamršeno klupko hrvatskog kriminalno-političko-gospodarskoga miljea i žele mirno dočekati svoju mirovinu, ali kada ti isti novinari onoga koji pošteno radi svoj posao i istražuje pandorinu kutiju, nazivaju kontroverznim, onda to treba itekako prozvati i izviždati. U državi gdje pravosuđe funkcionira samo kada bakici koja je pala s bicila ispisuje kaznu za preveliku brzinu, svatko se normalan boji za svoju egzistenciju, no ako ćemo se zavući u mišje rupe, onda bolje da se nismo ni rodili. Smiješno je gledati kako se ubojstva na zagrebačkim ulicama nazivaju mafijaškim obračunima, jer Ivana Hodak nije bila nikakav mafijaš, a tako niti Ivo Pukanić niti Niko Franjić. Da ne spominjemo maloljetnog Luku Ritza. To je zamagljivanje vlastitih očiju pričom kako se to mene ne tiče i kako je to neki drugi svijet. Kada jednoga dana strada netko tvoj (a nedužan), to će postati i tvoj svijet, a možda će biti kasno da se išta više napravi.
Post je objavljen 24.10.2008. u 16:46 sati.