Marketing
Petak, 24.10.2008.
S grupom studenata na izletu u Randesacker
Smrt na vidiku
Prijatelj mi je poslao fotografije s izleta od prošlog petka. Studentska udruga "AK Internationales" koja organizira susrete stranih studenata povela je 60-tak studenata na šetnju po obližnjim brežuljcima punih vinograda i počastila nas s časom mladog vina u vinariji u mjestu Randensacker. Bilo je lijepo vedro vrijeme, a sunce se presijavalo preko žuto-crvenog jesenskog lišća. Upoznao sam nove prijatelje iz Češke, Italije, Japana, Engleske i naravno Njemačke. Jedva čekam sljedeći susret.
Slike možete pogledati na Facebooku
Jučer sam dobio obavijest o smrti jednog gospodina u mojoj župi Reichenberg, te smo dogovorili sprovod s misom za ponedjeljak u 14 sati. Nazvao sam njegovu gospođu i prvi put izrazio sućut na njemačkom (Ich möchte mein Beileid ausdrücken).
Na ručku nas je gvardijan obavijestio kako je bolest našeg brata Camilla ušla u završnu fazu. Ostaje nam samo palijativna skrb, jer svaki dan može umrijeti. On ne želi umrijeti u bolnicu, već želi s braćom podijeliti svoje zadnje trenutke. Naravno, tko mu može to oduzeti. Rasporedili smo se tako da svatko od nas bude sat vremena uz njega, uz njegov krevet. Više ne može niti jesti. Slab je.
Sjećam se kako smo mi kao bogoslovi raspravljali o sličnim, ali suprotnim odlukama naše braće kod kuće. Propovijedamo o životu od začeća do prirodne smrti, a sami šaljemo staru braću u staračke domove, makar su cijeli svoj živjeli u samostanu. Sjećam se fra Josipa Vlahovića koji je imao skoro 100 godina kad je umro. Par tjedana prije smrti se još dobro osjećao, pa su ga sa Cresa prebacili u zagrebački starački dom. Na zadnjoj večeri u Cresu je ustao i rekao oproštajne riječi jer je znao da se više neće vratiti: "Ja odlazim. Zanimljivo je da sam ja kao Zagorac postao Primorac jer sam cijeli život proveo na moru. A sad, ja zagorski seljak, idem u gospodski Zagreb umrijeti." Kako je to zvučalo pomalo bolno, iskreno i starinski. "Gospodski Zagreb". Za njega je Zagreb bio i ostao gospodski grad.
No, da se vratim u bližu prošlost. Jučerašnje popodne sam proveo tražeći onaj ukrasni list papira koji služi kao uspomena s krštenja. To više ne rade u Njemačkoj jer u koju god sam knjižaru naišao nemaju to. Čak sam završio u biskupijskom uredu za dokumente i naučio sam neke praktične stvari koje će mi trebati na župi.
Navečer sam služio svetu misu u Reichenbergu, a potom naišao na jednu hrvatsku molitvenu zajednicu. Bilo im je drago što im se priključio svećenik jer se obično okupljaju samo laici. A meni je bilo drago malo moliti na hrvatskom. Drugačije je kad se čovjek može opustiti i sponatano govoriti, moliti, onako kako osjeća. Na njemačkom radiju sam prvi put u životu čuo jednu vijest iz Hrvatske: ubijen novinar Ivo Pukanić.
Jutros sam u klerikatu (Junioratu) zajedno s klericima služio svetu misu. Jedan od njih je pripremio i propovijed. Danas se kod nas slavi posveta katedrale, pa smo to svečano proslavili. U propovijedi je bio naglasak, kao i u cijelom slavlju, na živom kamenju. Bog gradi Crkvu od nas ljudi, živog kamenja. Oslanjamo li se dovoljno na Isusa, kao na kamen temeljac?
Zanimljivo je bilo jučer dok sam, pripremajući se za molitvu službe čitanja, pročitao na njemačkom iz životopisa sv. Ivana Kapistrana kako je branio Beograd i da je umro u Iloku. Danas sam dečkima u klerikatu pokazao neke slike iz Iloka. Fora je kad znaš nešto ili si vidio nešto što drugi nisu. He-he. Njima je to bio samo još jedan nepoznati svetac, a meni nije jer sam bio u Iloku.
Slušam Tajčinu novu pjesmu: Let Them Fly
S grupom studenata na izletu u Randesacker
Post je objavljen 24.10.2008. u 13:47 sati.