"Moram priznati da sam nakon dugog vremena ugledao tračak svjetla na kraju tunela, crnila koje je zavladalo u Hrvatskoj. Koliko je to crnilo stvarno, a koliko medijski predimenzionirano, drugo je pitanje, no u svakom slučaju stvari su se počele pomicati. I to upravo na "drumu", kako bi rekli naši susjedi Srbi. A upravo kad se stvari pokreću na "drumu", znači da se počelo nešto sustavno mijenjati u svijesti nacije....", Ivo Pukanić, Nacional, 21.10.2008.
A što reći? Izgleda da ovaj početak komentara tjedna u posljednjoj kolumni koju je Puki napisao baš i ne drži vodu..
S jedne strane, zna se da je Puki pio kave i sa predsjednicima i sa mafijašima. Zna se da je znao ili lajao da zna i više nego što zna, pa ga je to došlo glave..
No, on je bio samo jedan dobar novinar (doduše žutog tiska), koji je (očito) zbog svog novinarskog posla stradao, da sad ne spominjem one zatučene, te one kojima (samo) prijete, pa se boje hodati ulicom da ih neka mečka zatamnjenih stakala ne pregazi...
Da je frajer koji je s njim sjedao u auto, da ne velim neke druge ljude koji se (srećom) nisu našli "na krivom mjestu u krivo vrijeme", pa nije stradalo više "običnog naroda" - kolateralna žrtva tj. osoba u kojoj se svi mi - mali ljudi iz malog (siromašnog) naroda možemo poistovjetiti - to svi znamo.
Tak i tak nam se fućka tko koga ukoka zbog hrpetine zlata, nakita, para i bijelog praha.
Da su tu umješani i oni iz visoke politike - he he.....
Who knows??
Update: Mogu prožvakati "uznemirujuće snimke" kad ih naglase u vijestima na televiziji, internetske slike, uz istu naznaku na nekim našim portalima, no gnusnu sliku raskomadanog tijela sirotog Pukijana naslovnici dnevnih lakočitajućih novina - mislim da je to dno dna novinarskog kodeksa!!!
Pa nek djeca prolaze pokraj kiosaka sa novinama. Možda im takve stvari postanu normalne, pa se čudimo kad iz čiste objesti nekog premlate na smrt kad poodrastu...
Koma!
Post je objavljen 24.10.2008. u 12:46 sati.