Pregled posta

U svim velikim promjenama neki odlučuju, a neki slijede. Neki jer ne mogu, neki jer misle da ne mogu drukčije. Sviđalo im se ili ne. Ovo je priča o odlasku u tuđinu, ispričana kroz likove sljedbenika.

Mladen je arhitekt koji u Hrvatskoj devedesetih ne vidi nikakvu perspektivu. Čim se pruža mogućnost, odlučuje otići. Za njegovog osmogodišnjeg sina i nezaposlenu ženu put u obećanu zemlju vodi kroz samotnost, strah, neočekivana otkrića i prijateljstva. A cilj ostaje neizvjestan.

"Zamislimo rat, zamislimo dva dugačka rova, jedan nasuprot drugom, puna ljutih vojnika s prašnjavim kacigama i puškama. Ti vojnici su pisci, takozvani ljevičari i desničari, uljuljkani u sigurnost i ispravnost svojih stajališta. Zamislimo livadu, ničiju zemlju između, na kojoj iznad rijetkoga cvijeća leti nestašni bijeli leptir. Hoće li vojnici primijetiti leptira? Naravno da neće. Oni će možda zapaziti kakva zalutala vola koji se može primamiti u rov i onda pojesti, ili pak kakva špijuna koji brzo pretrčava na neprijateljsku stranu… Eto, na taj način tumačim kontekst u koji padaju knjige Sanje Lovrenčić… "
Rade Jarak

******

Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, dosad je objavila je četiri knjige pjesama, a za zbirku «Rijeka sigurno voli poplavu» (2006) je dobila nagradu «Kiklop» 2007. Pjesme su joj objavljivane u domaćoj i stranoj periodici, te su prevođene na njemački, engleski, poljski, ruski i slovenski.

Autorica je nekoliko proznih knjiga: zbirki kratkih priča «Wien Fantastic» (1998) i «Portret kuće» (2002), romana «Kolhida» (2000), «Savršen otok» (2002) i «Klizalište» (2005), te «Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem» (2005), u kojemu se isprepliću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta. Napisala je i biografiju hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić «U potrazi za Ivanom» (2006) za koju je dobila nagradu «Gjalski» 2007.

Bavi se i pisanjem za djecu te je objavila knjige priča «Esperel – grad malih čuda» (1994 i 2006), «Kuća iznad čudovišta» (1996), «Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić» (nagrada "Grigor Vitez" 2001), «Sunčev sjaj» te «Priče o godišnjim dobima» (2007). Autorica je i dječjeg romana «Godina bez zeca» (2004) te nekoliko zapaženih slikovnica.