Baš sam ovih dana osjetila želju da napišem nešto pozitivno, lijepo i osjećajno. Stalno sijem nekakvu negativnu energiju na ovom blogu, a zapravo to nije ono što želim, niti nešto što mi ovih dana treba. Jest da sam od malih nogu mračnjak, opsjednuta smrću i kostima, ubojstvima i samoubojstvima, mislim da je došlo vrijeme da malo odrastem i othrvam se tim morbidnim porivima. Zapravo, u zadnje vrijeme želim dosta toga promijeniti u svojem životu- recimo, vikende. Htjela bih jedan vikend bez mamurluka i bez nekakve depresije, htjela bih napuniti baterije, dobro se odmoriti, ali i raditi nešto konstruktivno u ta dva dana. Ima li netko nekakav prijedlog?
Da pokušam napisati nešto pozitivno:
Sunce
Oblaci u obliku praščića
Zelena nepokošena trava
Hrpa krpelja
...Uh, ne ide mi.
Pokušajmo ponovo;
Smijeh razigranog djeteta
Cvijeće u parku
Igra u pješčaniku
Lopatice, kantice i hrpa jajašaca Toxocare canis
Eto.
Apropo ovih frka u Zagrebu, ne vidim razloga za paniku, osim ako niste nekako povezani s mafijom ili slučajno prolazite pored nekoga tko je povezan s mafijom.
Više me brine i ljuti činjenica da naš pravni (ili koji već) sustav štiti delikvente od najranije dobi. Kazne su nikakve, a mali huligani bez pravog nadzora. Većina ljudi ne osjeća nikakvu odgovornost naspram društva, pa valjda i tako odgoje svoju djecu. Još ako su frustrirani (a to barem nije teško biti u ovoj sredini) prenesu svoje frustracije na djecu pa se svi ti negativni učinci lijepo mogu pomnožiti sa deset i dobijete male razuzdane ubojice koje ne snose nikakvu odgovornost za ono što čine.
Uglavnom, baš zbog toga što nitko ne osjeća nikakvu odgovornost prema svojoj zajednici, mislim da bi trebalo pooštrit zakon, odnosno kazne. Staviti delikvente „pod čizmu“.
Recimo, za ubojstvo s predumišljajem kažnjavati sa doživotnim prisilnim radom. Kad maloljetnik (star 17 god.) ubije djevojčicu, slučajnu prolaznicu, a mjesec dana poslije starca samo zato „jer mu se taj dan ubijalo“ ne ga strpat u maloljetnički zatvor na samo deset godina, nego ga osudit na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja. Nisam zagovaratelj nekakvih radikalnih ideja, smrtnih kazni i sličnoga, ali mislim da bi malo oštriji zakon za ovakve maloljetnike bio u redu.
Uglavnom, stalno se nešto palamudi kako je za ovakve aktualne frke kriva ona ili ova vladajuća garnitura, a nitko ne spominje te jadne, mizerne kazne. Kada će ih povećat? Ima li to smisla? Kakve su kazne, a kakva stopa kriminala u drugim zemljama?
Eto kako mogu pisati pozitivno. Ne ide, pa ne ide. Nije ni čudo, kada me, čim otvorim svoj blog dočeka reklama za dnevnik.hr sa slikama eksplozije...
Post je objavljen 24.10.2008. u 10:55 sati.