za sada zivim u snovima i ne zelim prestati sanjati... taj san mi nije uvijek poput bajke sa sretnim zavrsetkom, ali te lose djelove pokusam preskociti i ne prisjecati se na njih... usponi... padovi... dobro je sto uvijek imam snage za novi pocetak i katkad mi se cini da mi ne vrijedi nesto krenuti ispocetka jer zatim dode kraj i opet moras krenuti od pocetka... ali cini se da je to smisao zivota i vjerujem da svi mi to prozivljavamo... svatko na svoj nacin... i u tim padovima puno, puno ti pomazu prijatelji i ne znam sta bi bez njih... ako sam u bedu znam da me mogu raspoloziti i nasmijati... zato ne zelim spominjati padove... vec samo uspone... i nekad mi se cini da ce ovaj moj san biti poput bajke, sa sretnim zavrsetkom, ali vidjet cemo...
p.s. hvala svim mojim prijateljima... sve vas puno volim... =)
Post je objavljen 23.10.2008. u 20:30 sati.