Koliko ima smisla pisati o prosvjeti i o potrebi da joj se vrati mjesto u društvu koje zaslužuje u doba kad Zagreb sve više sliči glavnom gradu kakve južnoameričke državice?
Ima, naravno.
Nitko nije rekao da će biti lako, nitko nam nije obećao život bez boli. Stoga, nema mjesta panici, malodušju i očaju.
Da se nadovežem na komentare objavljene ispod prethodnog posta jednim Tolkienovim citatom: Nije na nama gospodariti svim plimama svijeta, nego napraviti koliko je do nas i pripomoći u onim godinama u koje smo postavljeni, iskorjenjujući zlo na poznatim nam poljima, kako bi oni koji žive nakon nas mogli imati čistu zemlju za obrađivanje. Kakvo će oni vrijeme imati, nije na nama da određujemo.
Post je objavljen 23.10.2008. u 20:07 sati.