Sjedim sama,pušim...razmišljam...a oko mene hrpa poznatih lica...priajtelja...nešto je drukcije...ali sto???i napokon shvatim...oni me ne vide...
ne postojim...kao da gledaju kroz mene...sama sam...napustena...a onda si dosao ti...primjeto si me...shvatio si da neto nije u redu...poceli smo pricat...shvatila sam da me rezumijes...da ti je stalo do toga da mi pomognes...i odjednom si me poljubio...i opet sam zbunjena...lijepo mi je,ali to nije to...i taman kada pomislim da bi jednostavno trebala odustati... dici ruke od svega ,ti si ucinio nesto tako lijepo...dao si mi dokaz da nije sve tako odvratno ruzno i sjebano na ovom svjetu...nakon nekoliko mjeseci se ponovo osjecam sretno...sada znam da ipak postoji neko kome je stalo do mene...i zato ti hvala...hvala sto si tu uz mene...
by slaya...
Post je objavljen 23.10.2008. u 17:05 sati.