neki dan vozim se službenim automobilom
s jednog poslovnog sastanka izvan grada
gdje sam satima nešto pričala i objašnjavala (bože kako sam pametna, trep, trep)
vraćam se nazad do Firme.
kako sam otišla ujutro a vraćala se dobro iza podneva
i u međuvremenu nisam stigla ništa pojesti
a iz razloga što ne želim poslije se zadržavati u neformalnom razgovoru uz kavu
niti ispasti ta koja jede na tuđi račun
bila sam i žedna i gladna kao vuk
pa sam stala na benzinskoj kupiti nekakvu vodu i čokoladicu
koju ću pojesti do povratka u ured.
stajem automobilom na parkiralištu i ulazim u trgovinu.
već pri ulasku osjetim poglede djelatnika.
pogledam, njih četvero gledaju u mene
i odzdravljaju na moj ulazni pozdrav.
ok, odlazim do hladnjaka i uzimam vodu,
razgledavam police i tražim jednu od dražih mi čokoladica.
žena za blagajnom prati me pogledom i pita može li mi pomoći.
zahvaljujem, ne treba, samo se ne mogu odlučiti.
iz pristojnosti, budući me ne ispušta iz vidokruga,
pitam jel to nova benzinska jer mi se nekako čini poluprazna, no vrlo čista.
odgovara da ne, samo u jednom dijelu smanjuju trgovinu
na račun pušača u kafiću kao sastavnom dijelu objekta.
ok, baš zato što mi djeluju čisti, pitam gdje im je toalet.
žena mi pokazuje smjer a ostali djelatnici prate me pogledom.
odlazim u wc, obavim što sam već morala obaviti,
perem ruke i gledam se na ogledalo
misleći jel nešto nije s mojim izgledom u redu
kad me tako čudno gledaju.
ne vidim ništa neobično.
izlazim iz wc-a i odlazim na blagajnu kupiti izabranu vodu i čokoladicu.
guram ruku u torbu po novčanik
a žena za blagajnom gleda me kao da očekuje da ću izvaditi pištolj.
pitam je jel sve u redu i plaćam
a ona jadna odgovara kako su svi pomislili da sam neka inspekcija
jer dolazim u odijelu a oni na to nisu navikli
pa je mislila kako sam obišla prostor
da bih našla nekakve nepravilnosti u njihovu radu.
nakon što sam objasnila da nisam nikakva inspekcija,
samo običan kupac koji kupuje čokoladicu i potjeralo ga je na wc,
svi su se nasmijali i nastavili raditi svoj posao.
sa osmijehom ispratili su me iz trgovine.
natjeralo me na razmišljanje
u kakvom mi to svijetu živimo
kad smo od običnih ljudi počeli strahovati
da nisu možda nekakvi kontrolori, nadzori, inspektori.
strašno.
Post je objavljen 23.10.2008. u 14:54 sati.