Marketing
nastavljam o željama...kao posude tu..stojimo sad mi...
Mi smo poput posude koja traži da bude ispunjena.
Na primjer, sjetite se kad ste se najeli odreska toliko da su vam zamalo popucali gumbi na hlačama. Niste više mogli ni zalogaj. Ali kad je došao desert, odjednom ste počeli ''čistiti'' pladanj s kolačima. Premda je vaš želudac bio pun, vaša nova želja za slatkim uspjela je stvoriti još malo mjesta i pojeli ste tortu. Iako na kraju postoji granica vašeg apetita, ne postoji granica vaših želja.
Svaka aktivnost na svijetu zasniva se na unutarnjem nagonu, većem ili manjem, koji žudi za ispunjenjem. Kao da po tom pitanju nemamo slobodnu volju. Živimo život na autopilotu, vođeni stalnom potrebom za njegovanjem i ispunjavanjem želja koje se zadržavaju i u našim tijelima i u našim dušama.
Dakle, za čim naša srca zaista čeznu?
Možemo reći da je neprekinuta sreća primarni cilj naše želje, iako sreća može svakoj osobi značiti nešto drugo.
U stvari, želja za kontinuiranom srećom je veza koja ujedinjuje čitavo čovječanstvo.
Ne trebate uvjeravati kriminalca, odvjetnika, građevinara, dobru osobu, zlu osobu... da čeznu za trajnom srećom. Želja za beskrajnom srećom je sama naša srž.
Znanstvenik može čeznuti za istinom i razumijevanjem zakona našeg fizičkog svijeta. Na drugoj razini znanstvenik može željeti Nobelovu nagradu i trajno mjesto u povijesti.
Direktori obično žele financijsku dobit i moć.
Radnik u tvornici želi godišnji odmor, hranu na stolu i mir u duši.
Školarci žele znanje i akademsko priznanje.
Kako ih god definirali, svi objekti naših želja su zapravo samo drukčiji paketi ispunjenja.
Ovi različiti spremnici zadovoljstva pokreću nas i oblikuju naše živote.
Može li se to nazvati:
Svjetlo!
Post je objavljen 23.10.2008. u 13:29 sati.