Nuklearka ili ugljen?
Koči se veliki naslov u Jutarnjem od 22.10.2008. Po običaju naslov je krivo koncipiran. Alternativa su: „nuklearka ili termoelektrana na ugljen“, odnosno „uran ili ugljen“. No naši novinari često ne razlikuju jedinicu za snaga (kW) od jedinice za energiju (kWh), pa im nije zamjeriti ni tu krivu usporedbu.
No vratimo se na meritum stvari. U nastavku Jutarnji piše:
- Iako je podržavao gradnju nuklearke, HDZ sada lobira za termoelektrane koje proizvode skuplju energiju iz plina i ugljena. U nastavku slijedi citat toliko tipičan za HDZ-ovu vrhušku:
- No baš zbog visoke cijene gradnje nuklearke (za most kopno Pelješac ima novaca, a on nam sigurno neće riješiti problem opskrbe energijom, opaska SC), - rekao je potpredsjednik Vlade Damir Polančec - odlučilo se za gradnju ekološki neprihvatljivih elektrana na sve skuplja fosilna goriva. Sic!
A onda slijedi pitanje autora članka:
- Međutim nitko u vladi nije objasnio kako će to uskladiti s međunarodnim Kyoto protokolom, prema kojem je Hrvatska obavezna smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova za pet posto do 2012. godine.
U izdvojenim stupcima uz članak se pojavljuju dva teksta. Jedan za nuklearku Mile Baće, profesora na FER-u u Zagrebu i Roberta Fabera, također profesora na FER-u. Ne znam da li je koji od njih energetičar, ali za pretpostaviti je da ovaj potonji nije.
Prvi zagovara nuklearku i nabraja prednosti: nuklearna energija je čista, nema ugljičnog dioksida, gradnju termoelektrane na fosilna goriva Hrvatskoj sprečava već spomenuti protokol, skladište otpada nije problem jer za cijeli vijek rada nuklearke za to treba skladište 8 puta 16 m (visinu skladišta doduše ne spominje), s ekonomskog stajališta nuklearna energija je najisplatljivija, rudače ima dovoljno po čitavom svijetu. Što se tiče Černobila on kaže da je do toga došlo jer su Rusi „izvodili pokuse koji nemaju veze s zdravom pameću.
Drugi se obara svim raspoloživim oružjem na nuklearku iako uglavnom puca ćorcima.
Nuklearke su zdravstveno (termoelektrane nisu?), ekonomski i geopolitički opasne. Cijena urana je vrlo nestabilna, odnosno stalno varira i stoga nitko ne može garantirati da cijena električne energije iz nuklearke neće varirati. Nadalje se poziva na enormne troškove vađenja urana, održavanje postrojenja i zbrinjavanje otpada (kao da otpada iz termoelektrana na ugljen nema, dapače). I sada dolazi biser, pravi profesorski biser: „Nitko ne razmišlja o tome da od svih goriva Hrvatska na svom teritoriju jedino nema uran. Plina, nafte i ugljena ima barem u nekim količinama, ali urana nemamo ni grama.“ Sjećam se kada je moja nastavnica u osnovnoj školi tijekom predavanja o rudnom bogatstvu nekadašnje nam zajedničke države izjavila: „Rudnik u Boru (Srbija) je najveći i jedini rudnik bakra u Europi?!“
Pa ajmo ondak napraviti termoelektranu na vuglen, neka radi koju godinicu dok ne potrošimo svoj, a poslije ćemo vidjeti kaj bumo. Mortik napravimio onda ipak nekšnu nuklearku, onak: brzo, jeftino i kvalitetno, kak se to kod nas već dela.
Ako je i od profesora, previše je. Većina rezervi urana nalazi se u pet zemalja u svijetu, nastavlja s ispaljivanjem ćoraka, i stoga bi energetski ovisili o tim zemljama (kao nafte, plina i ugljena ima na svakom ćošku ove naše jadne Planete). S ekološkog stajališta, pazi sada ovo, nuklearka povećava temperaturu rijeka na kojima se nalaze i čiju vodu koriste za hlađenje (kao termoelektrane nemaju rashladne sustave za kondenzaciju pare). Bili su o tome svojevremeno veliki napisi u novinama – raste temperatura Save nizvodno od Krškog, naravno tako dugo dok je to služilo u dnevno političke svrhe. Na kraju, ako već ništa ne može odvratiti puk od nuklearke, navodi on i opasnost od terorizma i da bi dao što veću težinu toj opasnosti, kao glave potencijalne teroriste navodi, a što mislite koga? - Srbe.
Naravno o iznesenom od strane profesora moglo bi se na veliko diskutirati pro i kontra. Samo ukratko:
- nije baš da je nuklearna energija potpuno čista, to je jasno. Bez obzira na relativno male količine radioaktivnog otpada on postoji
- potencijalna opasnost od incidenta također je prisutna. To što su Rusi učinili eksperiment „koji nema veze sa zdravom pameću“ ne znači da se to kod nas ne može desiti (mi i zdrava pamet smo i onako uglavnom na Vi)
- urana ima svakako više nego ostalih fosilnih goriva (i što nije nebitno, nije ga moguće upotrijebiti, za razliku od nafte, plina pa i ugljena, za ništa drugo do li kao gorivo za nuklearnu elektranu), no činjenica je da se do nuklearnog goriva ne dolazi ni lako ni jednostavno
- tvrdnja prof Fabera da mi imamo fosilnih goriva a urana ni grama je samo djelomično točna. Mi nemamo ni ugljena, ni plina ni nafte, a da bi ih mogli koristiti za pogon termoelektrana. Sve bi to morali uvoziti. A koliko je cijena nafte promjenljiva (kad-tad bit će i ugljena) vidjeli smo zadnjih godina. Cijena plina će vrlo brzo za naftom, samo neka Vlada odluči da više neće štititi standard građana jeftinim plinom.
Itd, itd.
Međutim sve je ovo jedna velika predstava našeg „ljukavog“ Premijera. Zašto?
Gospodin Sanader pušta probne balone!
Sjetite se njegovog govora u Splitu. „Svi smo mi Norac“. A ipak nismo svi mi u zatvoru.
Sjetite se „obrane“ Gotovine: „Heroj, a ne zločinac!“. A gdje je sada?
Sjetite se napada na guvernera NBH koji je početkom godine prognozirao inflaciju 5,2% pa ga je zbog toga naš vrli ministar financija pozivao na red (uz prešutni blagoslov njegovog Šefa). Njegovu borbu za stabilan tečaj kune napadali su i političari i profesori, ekonomisti i poslovni ljudi. A danas su mu svi zahvalni što se i naša financijska situacija nije strmoglavila zajedno sa svjetskom. Uključivo i lisca Sanadera!
Sjetite se projekta Družba Adrija i Premijerovog sukoba s Predsjednikom zbog toga. A prije samo šest mjeseci Premijer iznenađuje javnost da bi se o tom projektu ipak ponovo trebalo razgovarati.
Sjetite se ZERP-a i odlučnog „NE“ Slovencima, ma što Slovencima – Europi, kad je trebalo skupljati poene prije izbora. A danas, je li se još netko sjeća (osim ribara) što je to ZERP?
I onda, najnovije, velike podrške bivšim ministrima pravosuđa i unutrašnjih poslova da bi samo deset dana nakon hvaljenja u Saboru bili otpravljeni. Zašto? Zbog ubojstva kćerke advokata. Prije se moglo ubijati anonimne građane čak i zoljama po Zagrebu, ali pozitivne statistike su bile na strani policije. Do jučer su ispadi huligana na utakmicama bili dio „narodnog folklora“ i pjevanja „opera“. Sada najednom Sanader najavljuje oštre mjere.
To vam je sve poznato. Ali u čemu je onda kvaka?
U načinu kako to gospodin Premijer radi. Najprije staje na stranu puka (Norac, Gotovina, huligani, nema zločina, nema Družba Adrija, ne odustajemo od ZERP-a). Onda počinje ofenziva u medijima: razno razni novinari, profesori, ekonomisti, pravnici, iznose u novinama, emisijama „Otvoreno“, „Zatvoreno“ itd itd malo jedno, malo drugo stajalište. Puk više baš nije siguran koja je strana u pravu. Za to vrijeme premijer šuti. Gleda utakmicu i ne čuje „Za dom spremni!“, „Ubij, ubij Srbina“. A kada mu medijska prethodnica „omekša“ teren kreće u napad. I u stilu cara i kralja Franje Josipa I ili Josipa Broza Tita tresne šakom o stol i iverje leti na sve strane.
I da Vas na kraju pitam. Nakon koliko vremena će Vlada donijeti odluku da se ipak gradi nuklearka? Naravno ako ostane na vlasti. Jer vrla opozicija na čelu sa SDP-om, ako kojim slučajem i dođe na vlast, gradit će na drva i ugljen. Zašto? Tako je govorio Veliki Poglavica! A On će okrenuti ploču i na slijedećim izborima udarati po njima prijeteći im šakom u stilu Velikih diktatora iznoseći „čvrste“ argumente protiv takve gradnje: zagađivanje okoliša, skupa energija, ovisnost o uvozu itd., itd.
P.S.
Kad nas malo jače pritisne problem otpada bit će opet isti scenarij: najprije će se slušati i tobože podržavati one koji bi da nemaju odlagalište otpada u svom dvorištu, ali se ipak ne žele odreći blagodati koje pruža šoping sa šarenom (često potpuno nepotrebnom) ambalažom, novim elektronskim aparatima iako su im i stari još sasvim dobri i slično. Onda će se preko medija nuditi razno razna, kao jako mudra i pametna rješenja (na primjer izvoz otpada u inozemstvo – znate Nijemci i Austrijanci otkupljuju otpad - , možda ga lansiramo i u Svemir), a na kraju će se sagraditi sortirnica i spalionica u samom centru najvećih proizvođača otpada – u gradovima.
Uostalom, koliko ja znam, to drugi europski gradovi već odavno imaju i rade.
Semper contra
Post je objavljen 22.10.2008. u 20:49 sati.