Marketing
Slike s putovanja
Uz svijetlo male lampe, tiho, sjetno, na krevetu sam raširio slike sa nekih putovanja. Pokušao sam se prisjetiti naziva nekih mjesta, ali draga, kao i uvijek – bezuspješno. Ipak, sjetio sam se koje sam pozicije zauzimao ne bi li „uhvatio“ dobru sliku, sjetio sam se kako je deva poskočila u Jerihonu ( Aleluja, nešto sam zapamtio) kada sam legao pored nje namjeravajući napraviti najluđu fotografiju u svom životu. Da li je najluđa? Ne znam, ali gledam ju sada i smijem se tvom zaprepaštenom izrazu lica koji kao da govori joj kak će te klepiti!. Listam dalje… Isusov grob – tada, tada si rekla nešto što nismo nikada ostvarili, nismo stigli… nismo se vratili sa svojom djecom…
Evo, putujem – stigao sam do prekrasnog Nila i jednog lijepog putovanja. Sjećam se kako sam bio glup i mislio da ću na tom krstarenju sresti mamu Kukunku, tatu Tarantu i maloga Juju kako pobjedonosno stoje pored oderanog krokodila. Sjećam se tvog upitnog pogleda punog iznenađenja i nevjerice Kaj si to stvarno mislio?? Kako sam se znao napraviti bedastim, bedastim i još pri tome uvjerljivim… Gledajući film koji smo snimili prošao sam cijeli taj put…sjetio se iznenađujućeg pogleda kada smo ušli u Tutankamunovu grobnicu – paaaa..di je on??; one pustinje u kojoj i nije bilo tako vruče kako mnogi kažu, onog vjetra i oči pune pijeska, danima si ga ispirala iz svoje kose… Ponovno smo na devi – uvijek sam te nastojao oponašati, koje držanje…. Kao da jašeš prekrasnog bijelog konja i elegantno kaskate pustinjom…nikada mi to nije uspijevalo, stalno sam imao osjećaj da padam, da će me ta grba zgnječiti i samo, samo zbog tebe sam se upustio u tu vratolomiju. E, baš vratolomiju – kako me deva skoro izbacila, kako sam skoro odletio na glavu – ona i njen stil podizanja. Smješkam se, sjetio sam se kako mi je neki „gazda“ nudio 50 deva za tebe, kako su svi rekli daj, prodaj ju, doći će ona kući – doista je bilo komično slušati tog tipa kako podiže svoju cijenu… Uspomene, lijepa sijećanja nastavio sam krstarenjem po Nilu i došao do Asuanske brane. Joj, tu bi scenu rado zaboravio, ali..ne mogu – kako mi je bilo neugodno - a strah…on je došao tek poslije, tek kada su mi objasnili o čemu se radi – strahovito sam ih podsjetio na jednog kriminalca, teroristu..što li već… doduše, samo na trenutak, ali dovoljno…dovoljno za sve šale koje ste poslije zbijali na moj račun a koje su me toliko dojmile da sam na slijedećim maškarama bio terorista. Kad se sjetim kako si bježala od mene…ko je ovaj? Ja ga ne poznam! Maknite seeee ..policijaaaa! Da, smijem se draga, smijem se i uživam u sjećanjima, uspomenama – ona su trag mog života, ona ostaju takva, predivna, kakva i jesu. Ona su postojana i trajna kao i ti…
A ja, ja idem dalje....dan po dan....sam....sam sa svojim mislima, strahovima, nadanjima i možda...možda nikad ostvarenim željama kojima sada težim.....
Post je objavljen 22.10.2008. u 21:23 sati.