Ukoliko imalo pratite razvoj bestsellera u posljednjih nekoliko godina, mogli ste zamijetiti boom spisateljica s američkog Juga. Na stranu sada oni slavni „dečki“ s početka stoljeća, poput Marka Twaina ili Williama Faulknera- ovo su žene. I to žene poput Michael Lee West i njene „Američke pite“ ili Pearl Cleage sa „Sve što se čini ludim u sasvim običan dan“ (da bismo upotpunili Sveto trojstvo iz Oprah showa, nedostaje nam samo još Toni Morrison). Taj niz je započeo davno, još sa „Pohanim zelenim rajčicama“ (na temelju kojeg je snimljen i film!) te „U hladu sasafrasa“. Međutim, spisateljica koja najbolje predstavlja čitav taj niz Južnjakinja koje nam pišu o teškom životu žena, patrijarhalnim obiteljima koje od svojih kćeri zahtijevaju samo da se dobro udaju, jest Rebecca Wells i „Svete tajne sestrinstva Ya- ya“ (roman koji je nedavno također doživio vrlo uspješnu ekranizaciju).
Što je to tako posebno kod Rebecce Wells? Ona ocrtava povijest jednog prijateljstva, ženskog prijateljstva koje je trajalo cijele živote četiriju mladih žena, a kasnije baka: Vivi, Teensy, Caro i Necie. U retrospektivnom promatranju njihovih života nalazi se Sidda, Vivina kći koja putem majčinog albuma sa „svetim tajnama“ pokušava naći svoje mjesto u svijetu, životu i ljubavi. Rebecca Wells bez zadrške piše o odnosu prema crnoj posluzi (koja je sredinom prošlog, dakle, 20. stoljeća još bila aktualan oblik odnosa prema drugoj rasi), o lošem tretmanu djevojčica u katoličkim školama, o patrijarhalnom odnosu prema ženama, o depresijama proizašlima iz besmisla takvog života. O samoubojstvu. O premlaćivanju vlastite djece. Sve ono što bi Jug prije 50 godina smatrao tabuom i temom koja se podrazumijeva, Rebecca Wells iskreno ispovijeda. Zanimljivo je da je lik Sidde Walker, kazališne redateljice, usko vezan uz ličnost autorice, koja je i sama glumica, te pisac drama i televizijskih scenarija. Također, čitav je roman začinjen cajunskim (francuskim) jezikom, kojim govori Vivina prijateljica Teensy, što je ponovno jedan element manje poznat našem podneblju.
Zašto pročitati takav roman? Da biste bili u tijeku (vidite koliko je to aktualno!); da biste se upoznali s kulturama bitno drukčijima od naše (jasno, mi Balkanci uopće nismo primitivni, a kamoli patrijarhalno nastrojeni!); jer će vam biti iznimno zanimljivo. I na kraju najvažnije: jer ćete ponovno probuditi zaboravljeno suosjećanje.
Post je objavljen 23.10.2008. u 14:55 sati.