U Saboru traje rasprava o odgovornosti predsjednika Vlade g. Ive Sanadera. Premijera na raspravi nema. On je doduše već izjavio da ga ne zanima što govori Zoran Milanović, kao što ga ne zanima ni to što Zoran Milanović govori u ime SDP-a, kao što ga ne zanima ni to što SDP govori u ime 780 tisuća građana koji su na zadnjim izborima glasali za našu stranku. Premijer je i danas u Sabornici rekao da se on osjeća odgovornim samo onima koji su za njega glasali i time jasno poručio da nije niti se osjeća premijerom svih građana bez obzira na to kojoj su stranci na izborima povjerili svoj glas. Premijer dakle uopće ne razumije što je to premijerska odgovornost i da je ta odgovornost bitno različita od odgovornosti predsjednika stranke, a kako to još i javno priznaje, on je samoga sebe jednostavno označio kao osobu nedostojnu za funkciju koju obavlja.
Hrvatska je postala mjesto opasno za život. Mafija nikada nije bila jača ni bezobzirnija, a korupcija ne samo da dotiče same vrhove vlasti, nego postaje sustavom vladanja. Prije pola godine SDP je upozorio na ovu opasnost i zatražio raspravu o stanju sigurnosti u zemlji. Šest je mjeseci trebalo Luki Bebiću da tu točku konačno stavi na dnevni red, a kad je rasprava završila, parlamentarna većina je usvojila zaključak da je sigurnost u Hrvatskoj na visokoj razini, a premijer Sanader je čvrsto stao iza svog ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića tvrdeći da on izvrsno obavlja svoj ministarski posao. Samo tjedan dana kasnije, nakon ubojstva Ivane Hodak, smijenio je tog genijalnog ministra na čiju nesposobnost smo ga argumentirano upozoravali šest mjeseci ranije. Da nas je na vrijeme poslušao, da ga je zanimalo što SDP govori, da je Rončevića smijenio prije pola godine, nesretna Ivana možda bi danas bila živa. Nije to učinio i u tome leži njegova odgovornost.
Kad je o Rončeviću riječ, sjetimo se da je to onaj isti koji je potkraj 2004. kao ministar obrane nabavio kamione za MORH i te kamione u neposrednoj pogodbi platio 16 milijuna kuna više od najpovoljnije ponude pribavljene javnim natječajem. O toj korupcijskoj svinjariji istragu je barem deset puta tražio i predsjednik Republike, ali afera nikada nije rasvijetljena. Glavni vojni inspektor general Jozo Miličević tada je ustanovio da je ta nabava bila protuzakonita, ali da se u MORH-u čak 90 posto nabava obavlja neposrednom pogodbom, a ne putem javnog natječaja, a kada je ministar obrane Berislav Rončević dobio nalaz glavnog vojnog inspektora, istog je trena smijenio tog inspektora generala Jozu Miličevića. I dan danas je taj čovjek bez bilo kakvog rasporeda u oružanim snagama. Sanader tada nije zatražio istragu po tom njegovom inspekcijskom izvješću, nego je pristao na smjenu generala i stao iza ministra Rončevića i iza nestalih 14 milijuna kuna. Generalu, ali i svim inspektorima u Hrvatskoj poslana je jasna poruka: napišete li u svojim izvješćima jednu jedinu riječ istine o tome da je vrh ove vlasti povezan s kriminalom i korupcijom, istoga ćete časa biti smijenjeni.
Rončević je dakle ostao ministar obrane, kasnije je čak postavljen za ministra unutarnjih poslova, a nedugo prije nego što je smijenjen kupio je stan. Kupio ga je na kredit i mjesečna rata po tom kreditu iznosi 11 tisuća kuna. Pa otkud bivšem ministru 11 tisuća kuna mjesečno za otpalu toga kredita, osim ako taj kredit ne vraća od onih 16 milijuna kuna nestalih u Ministarstvu obrane.
Premijer Sanader nije dakle na vrijeme smijenio Rončevića niti je zatražio istragu o kamionima, pa se s pravom može zaključiti da je Ivo Sanader i osobno zainteresiran da se ta afera nikada ne razriješi i da nitko nikada ne sazna u čije je sve džepove otišlo 16 milijuna kuna. Eto, o toj odgovornosti govorimo i u ime te odgovornosti tražimo da premijer odstupi.
Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader je nakon ubojstva Ivane Hodak najavio odlučnu borbu protiv mafije i to tako da će se osuđenicima uzimati DNK. On bi mafijašima uzimao DNK umjesto da im uzme imovinu. Njihova moć proističe iz njihova kriminalom stečenog novca i bez toga novca oni bi bili nitko i ništa, obična ulična banda s kojom bi se bilo lako obračunati. Kada je kod promjene Kaznenog zakona, naš zastupnik prof. Ivo Josipović predložio amandman po kojem bi se sva nezakonito stečena imovina mogla oduzeti, Vlada je taj amandman odbila. Amandman je odbio premijer Sanader i time mafijašima ostavio njihov krvavi novac. O toj njegovoj odgovornosti govorimo i u ime te odgovornosti tražimo da odstupi.
Ali, nemojte se čuditi što je Josipovićev amandman odbijen, jer da je slučajno prihvaćen i da se po zakonu može svakome oduzeti sva nezakonito stečena imovina, možda bi nekome palo na pamet da Ivi Sanaderu postavi pitanje kako je on stekao svoju viletinu u kojoj živi u Zagrebu, a to bi, priznajte, bilo vrlo, vrlo neugodno pitanje.
Nakon akcije Maestro, pokupljeni su i pritvoreni pomoćnici u Hrvatskom fondu za privatizaciju, a trojici ministara koji su bili u Upravnom vijeću fonda i koji su donosili i potpisivali odluke o korupcijskog privatizaciji, nije se dogodilo ništa.
Primjera na kojima se može postaviti pitanje Sanaderove odgovornosti ima koliko hoćete i ovaj bi se napis protegnuo preko jako puno stranica kada bih ja sada išao sve nabrajati, ali mislim da bi i ovi ovdje navedeni svakom razumnom čovjeku trebali biti dovoljni da kaže: Sanaderu, odlazi!
Post je objavljen 22.10.2008. u 17:17 sati.