Marketing
...end now the end is here there's no more fairy tales to follow...
Bjezim od svoje stvarnosti,u fantaziju,ali ta stvarnost me opet od nekud dostigne.Bjezim od zivota, osjecaja, razmisljanja i razocaranja koje mi donosi ovaj moj faking zivot s kojim se stalno borim. I ne samo od toga, vec i od ljudi koji se u njemu nalaze. Neki me od njih iz dana u dan neprestano iznenaduju. Tako se brzo mijenjaju i ne prepoznajem ih vise. Mozda se i ja mijenjam...ne znam... Svi su postali tako povrsni, jadni, cinicni i licemjerni. Cijelo vrijeme su bili tu pored mene, a sada nestaju i okrecu mi leda. Ocito je to bila samo savrsena maska iza koje sada proviruje sebicnost i dvolicnost. Gadi mi se to! Kad god trebaju pomoc tu sam, a kasnije postajem suvisna i dobivam noz u leda. Ljutnja, bol i bijes su veliki. Ne znam sto me vise boli i razljucuje, da li istina sto si to dopustam ili sto su oni takvi. Prije sam ih pokusavala na sve nacine vratiti i prelazila preko svega. Sada ih zelim sto dalje od sebe. Pali su na samo dno svoje gadosti. Po prvi put mogu reci da je netko puno nize od mene! Gdje su danas oni pravi koji su uvijek tu pored tebe, koji te podignu kad padnes i na koje se mozes osloniti kad nemas vise snage? Gdje su oni koji sjednu pored tebe i pruze ruku samo da nisi sam, gdje su ti "andeli"? Tako je malo takvih danas. Ja sam ocito imala srece jer imam nekog takvog da me nasmijava i drzi. Znam da ga ne dovoljno cijenim i ne cuvam ga onako kako zasluzuje jer danas je to rijetkost. Sretna sam sto je imam i to je jedna od malo stvari koje me doista usrecuju.Zbog toga zelim zahvaliti toj osobi sto je uvijek tu i sto se brine za mene.....Istina je da nema vise bajki koje nas vode kroz nas zacarani svijet. One ostaju zabiljezene na jednoj od milijun stranica knjige naseg zivota. Zauvijek su zaboravljene i ostaju zakopane duboko u svakom od nas!
Post je objavljen 22.10.2008. u 15:31 sati.