Ljubav je toliko jednostavna. To nas uče naša djeca. Moja osmogodišnja kćer napisala je jednu jednostavnu i lijepu pjesmicu o ljubavi:
Ljubav je sve,
ljubav je i žuta,
ljubav je sve,
ljubav je i crvena,
ljubav je sve,
ljubav je i zelena,
ljubav je sve,
ljubav je i plava.
Svaki od ovih stihova napisala je na papirićima odgovarajuće boje, a zatim ih međusobno zaljepila i presavinula, tako da se svaki papirić posebno otvarao i otkrivao svoj stih. Djetetu je ljubav sve. Ono se u njoj pronalazi, voljeno je i voli. Za dijete je ljubav njen život. Iskrenost u ljubavi kod djece je potpuno čista. Njihovo je poimanje ljubavi vrlo jednostavno, volim jer imam potrebu voljeti i biti voljen, i toga se ne stidim, niti bojim. Osim, ako mi, nezreli i dominantni roditelji, koji se bojimo iskazivati ljubav smatrajući je ropstvom, uskraćujemo tu ljubav vlastitom djetetu i na taj način ga tjeramo da gubi svoj smisao jer ne zna zašto nije voljeno. Valjda to ne zaslužuje jer se ponaša "djetinjasto" pretjerano iskazujući svoju ljubav. Još je gore ako svoju ljubav uvjetujemo vlastitim očekivanjima, odnosno ako dijete stekne dojam da mora zaslužiti ljubav, jer tada se ne osjeća voljeno već iskorištavano. Tako učimo svoju djecu da se stide ljubavi i ponašaju se "zrelo", te uništavamo njihov smisao i namećemo im osjećaj krivnje da nešto s njima nije u redu. Poštivanje je odsutnost iskorištavanja. Poštujmo svoju djecu, njihove želje i osjećaje, i volimo ih zato što jesu. "Ljubav je dijete slobode, a ne dijete dominacije." Ljubimo kao što naša djeca ljube i nemojmo se stidjeti ljubavi, jer upravo je taj nedostatak ljubavi najveći uzrok patnje u čovjeku, osjećaja odvojenosti i samoće koji izazivaju tjeskobu. Kada čovjek odbacuje ljubav gubi svoj sklad, postaje bespomoćan, i traži načine kako da prevlada zatvor svoje osamljenosti. A to čini putem konformizma, predavanja užicima, alkoholizma, uživanja u drogama i dr., što su sve trenutni načini prevladavanja tjeskobe. Jedino kroz čin ljubavi čovjek spoznaje sebe i svijet, i nalazi pravi smisao i ispunjenje.
"...Dati dio sebe, dati ga drugom, ljudski je i nježno i nikad nam ne uzima onoliko koliko nam vraća." Thomas More
Post je objavljen 22.10.2008. u 15:01 sati.