Voziti volim. Ali baš volim. Volim smatrat isto da sam dobar vozač. Odličan pače. Vozim nekih 13-14 godina. Imam nekih svojih „važnih“ stvari kao vozač.
• Krećem čim na semaforu osvane žuto (prije zelenog)
• Ne volim kad je ispred mene neko ko na žuto tek razmišlja o ubacivanju u prvu
• Vozim po propisanoj brzini (+10) pored škola/vrtića i to mi je amen.
• Kad imam više kolona za odabrat u kojoj stat - gledam koji su auti ispred mene i procjenjujem koji bi mogao bit brži, gdje je vozač mlađi i gdje on nije vozačica, te stanem iza njega
• Psujem druge vozače – Jebemti, ko ti vozačku dade? Di ti je žmigavac, pizda ti materina, kako to kočiš!!? Kreni, jebemu, žuto se upalilo, neće zeleno sutra!!! Čist da se ispušem. Ne želim im zlo.
• Vozim dost brzo
• Ne volim pretjecanje (osim na autoputu) jer se tog nekak uvek bojim. Ko vozač, a pogotovo ko suvozač. To mi je horor i tu žmirim obavezno. Ne kao vozač. Kao suvozač
• Na autoškolu ne vičem.
• Stavljam pojas uvijek. Navika.
• Palim svijetla uvijek. Navika.
• Prometni prekršaji – dva. Oba puta nepropuštanje pješaka. Prvi put opomena. Drugi put – čekam rezultate žalbe. Nemam niš protiv propuštanja pješaka inače. Dapače, puštam ih vrlo često, ali eto, dvaput to propustim učinit i baš me ufate.
• Ne vozim dok pijem. I ne pijem dok vozim.
Dok s druge strane, kao suvozač sam jedna obična, najobičnija katastrofa. Riječ PAZI! izgovorim nekih dvajst puta per kilometar. To mogu podnijeti samo vozači boljih živaca kao MM. I to nije neka svjesna radnja s moje strane. Ne ne. Meni to izleće bez razmišljanja i prije nego moj mozgić to procesuira. Osim Pazi! tu su još i:
Kreni!
Crveno!
Stani!
Skreni!
Ajde!
Eeej!
Ali Pazi je definitivno najčešće.
Tko me ne zna najvjerojatnije se uvrijedi. Jer misli da ga smatram maloumnikom/com koji/a ne zna krenut jer se na semaforu upalilo zeleno ili stat jer je crveno. Dobro je što se najčešće vozim sa onima koji me znaju (i to trpe).
Evo jedan primjer iz prakse:
Vozim se ja tako kao suvozač sa jednim poslovnim partnerom. Ne znam čovjeka, nismo na Ti, nego onak čist poslovna stvar; idemo na neki zajednički sastanak. E sad ja na svakom semaforu – Može. Pa Desno, pa Pazi, itd... Da bi meni čovjek nakon nekog vremena reko – Looda, ja bih s vama mogo vozit žmirečki. Mislim da me malo bilo i sram. A malo više mi je bilo smiješno.
Post je objavljen 22.10.2008. u 13:21 sati.