Marketing
Pozivnice za vjenčanje - Sve što trebate znati ako se u tu avanturu upuštate sami!
Potaknuta Vašim čestim zvanjem i raznoraznim pitanjima, u želji da Vam neke stvari ipak malo pojasnim i uštedim Vam živaca i vremena, pišem ovaj blog..
Dakle, ako se odlučite raditi pozivnice sami, pripremite se na sljedeće moguće situacije:
- Kupujete karton u velikim arcima i tražite okolo tko će Vam ga razrezati i saviti.
- Kupite epruvetice i ne možete nigdje naći odgovarajući čep.
- Kupite nekoliko metara određene trake i poslije je više ne možete pronaći za kupiti.
- Napravite pozivnice i otisnete ih pa nigdje ne možete naći odgovarajuću boju ili dimenziju kuverti.
- Trebate malu količinu tiska, a tiskare traže visoku cijenu za tisak (logično, što manje komada tiskate, veća cijena po kom.)
Dakle, kad odlučite raditi sami pozivnice, pazite na sljedeće:
- Prije nego odredite dimenziju i boju pozivnice, nabavite kuverte odgovarajuće boje i dimenzija.
- Ako ne znate tko će Vam rezati i savijati karton, kupite ga u malim arcima i po mogućnosti prije provjerite znate li nekog tko Vam to može napraviti (većina tiskara ne želi raditi na donesenom kartonu) ili kupite gotove, savijene kartone odgovarajuće dimenzije.
- Ako kupujete epruvetice, kupite ih zajedno s čepovima jer pitanje je hoćete li pronaći odgovarajuću dimenziju čepova naknadno (jednom sam prilikom za lager kupila 500 epruvetica i tek sam nakon 2 mjeseca našla odgovarajuće čepove, a za narudžbe kupaca morala sam kupiti još 500 kom od drugog dobavljača, za čije sam dimenzije pronašla čepove).
- Kupite odmah dovoljno trake za dekoraciju ili barem provjerite ima li na lageru dovoljna količina (da poslije ne biste ostali bez iste).
- Provjerite cijenu tiska ranije, barem u dvije ili više tiskara, da poslije ne bi bilo iznenađenja (ponekad cure, kada vide kolika je cijena samog tiska, kažu da im se nije isplatilo i da ne bi same radile da su znale).
I za cure koje se u to upuštaju prvi put, malo upozorenje: kad Vam netko kaže da je za svoje pozivnice potrošio 2-3 kn po kom, ta osoba zaboravlja u cijenu uključiti
- vrijeme utrošeno u izradu ideje
- vrijeme i benzin (karte) za traženje željenih artikala (kartona, trakica, cvjetića...)
- vrijeme koje potroši noseći ih na tisak, rezanje i savijanje kartona, i sl.
- vrijeme za izradu grafičke pripreme za print ili tisak
- vrijeme lijepljenja i sastavljanja pozivnice
Možda nekome vrijeme ne predstavlja novac, ali budući da nekima predstavlja, nemojte se čuditi što iste takve pozivnice, kad ih kupujete kod nekog drugog, koštaju više. Shvatite da taj netko u cijenu pozivnice uračuna i to vrijeme, tj. ono je najčešće najveći dio cijene u cijeni pozivnice (pogotovo onih koje su ručni rad, materijal je najmanji trošak). A ako imate dovoljno vremena, naravno da je uvijek zabavnije napraviti ih sam (ako Vas vesele takve stvari). Zato, samo naprijed, svakako isplanirajte korake da ne biste iz te zabavne situacije izašli frustrirani ili nezadovoljni krajnjim rezultatom (zbog pogrešnih koraka ili procjene), ili čak prošli skuplje nego da ste istu stvar kod nekog naručili (ipak Vi većinu stvari nabavljate u maloprodaji, a ljudi koji se time bave profesionalno u veleprodaji).
I na kraju, po meni, ovo bi bili koraci:
- 1 - Osmisliti izgled
- 2 - Saznati dimenzije kuverti
- 3 - Raspitati se o cijeni tiska te cijeni rezanja i savijanja kartona na željene dimenzije
- 4 - Izabrati boju i dimenziju kartona i kuverti
- 5 - Izabrati dekoracije za pozivnice
- 6 - Razrezati ili saviti karton na željene dimenzije
- 7 - Napraviti pozivnice do kraja - dekorirati ih po želji! (ručni rad)
Puno sreće svim kreativcima koji pozivnice rade sami. 
Vaš Angelus art!
Post je objavljen 22.10.2008. u 11:49 sati.