Znala sam da će doći dan kada ću morati malo usporiti ovaj ubojiti tempo, ali sam ignorirala sve moguće znakove koji su upućivali na to i eto me, na bolovanju, ubila me viroza. Ali ne bunim se previše, jer sada imam malo više vremena za sve one divne događaje oko uređivanja stana, odnosno kupovine svega i svačega (kako moja mama kaže: ti sada trebaš kupiti sve, od igle do lokomotive).
Osjećam se živa, osjećam se dobro, bez ikakve boli i straha... Izašla sam iz skoro 8 godina duge veze bez ijedne ogrebotine, toliko je toga iza mene, a cijeli je život tek predamnom. Uživam. Za tjedan dana imat ću 32 godine i po prvi put u životu živjeti ću sama, u svom stanu. O bože što se veselim!!! Ja sam sretna žena, da, jesam...
Post je objavljen 21.10.2008. u 22:27 sati.