Marketing
SonyEricsson partner dani – dan 2.
17.10.2008
Noć je bila prokleto topla. Ne toliko vani koliko u sobi. 
Nemam pojma kak su zašperali grijanje, ali ja nisam uspio ohladiti sobu osim otvaranjem balkonskih vrata. Kako sam bio nedavno prehlađen, nije mi palo na pamet ostaviti ih otvorenima cijelu noć. U sobi je bilo 27,5 stupnjeva. Spavao sam u gaćama i kratkoj majci. Ujutro sam se otuširao i krenuo na doručak. Kako sam bio malo zgužvan od jučerašnjeg puta i malo gnjil od vanjskih utjecaja i sobne temperature 
, odlučio sam se na engleski doručak. I bome sam pogodio. Taj doručak nekako razbudi. Ne znam u čemu je tajna. Možda je sve to na psihičkoj bazi. Ko i kava.
Nakon doručka je usljedio poslovni dio. Prije toga je počela padati kiša kao da je sudnji dan. U najmanju ruku potop. Smračilo se još jače nego je bilo od ranog jutra. Po buri je kiša padala gotovo paralelno s zemljom. Grmilo je svjetski... Nadam se da imaju UPSove. Poslovni dio je počeo predstavljanjem Turkija i dijeljenjem u grupe, slušanje šefova SonyEricssona o prošlim stvarima (nisu previše davili i hvala im na tome), o budućim planovima i davanje rasporeda za radionice. Radionice su bile koncipirane na sličan način kao i prošle godine, ali su bile malo dinamičnije i zbilja finije posložene (ma što god to značilo). Veliki pomak je SonyEricsson napravio u svim segmentima samog mobilnog aparata. Odlični walkman aparati, više nego solidni CyberShot aparati i novotarija iz segmenta poslovnog aparata (Experia). Sa svime sam bio poprilično impresioniran. Kako mene nije lako impresionirati tim stvarima, skinuo sam im kapu do poda. Radionice bile dinamične i brze, vrijeme je preletilo. Ručak je kucao na vrata.
Za vrijeme ručka sam se sjetio kaj nas sve čeka nakon njega. Fizikalije u obliku igara bez granica. Hej čovječe!!! Jel itko razmišljao da mi moramo u bazen poslije natezanja užetom i kojekakvih igara na suhom, a da će nam želuci biti prepuni? 
Tonut ćemo ko olovo. Da ne velim kako nije pametno ići u vodu punog trbuha. Igre na suhom su bile: potezanje konopa, puhanje balona (punjenih brašnom i jednom špekulom koju je trebalo baciti u tanjurić), štafete s jajima na žlici, igre memorije, žlica na užetu, jedenje mrkve s medom (dobro ste pročitali) zavezanih ruku za leđa i vađenje pet ogromnih jabuka iz hampera s vodom. Dakako, ustima i griz za peteljku nije bio dozvoljen. Sve je bilo više manje zabavno i prožeto navijanjem. Osim mrkve sa medom. Ljak... Ali ju je jedan mali iz ekipe ljubičastih smazao ko puding. 
Zmetal ju je u sebe dok si reko keks. Ostali su dosta kaskali za njim. Čak i njegov partner.
Vodene igre su bile također zanimljive. Šafeta na luftićima, fajt na luftićima, pecanje, lopta na sredini bazena (pa tko prvi njegova djevojka) i još nešto, ali sam zaboravio kaj. U svakom slučaju je bilo zabavno. Suci su nas krali (takve sam ja sreće gotovo uvijek) i u zadnjoj igri pecanja čak i odmagali, ali smo svejedno imali prokleto veliku prednost. Za večernji party je trebalo pripremiti filmić o događajima koji su se zbili kroz dan. Naravno, nas koje se optužuje za varanje su umalo namagarčili jer su svi imali software za rezanje filmića. Samo mi ne. Nas je spasio duhoviti filmić o testiranju SonyEricssona C702 (ako dođem do njega vidjet ćete ga). Prilikom prikazivanja tog filmića nekoliko djelatnika SonyEricssona je umalo dobilo napadaje bijesa i nevjerice. Nisu mogli vjerovati što smo priredili tom aparatu, a posebno rečenici kada je naš kapetan rekao da je njihova kolegica A. rekla da je sva roba osigurana. 
Poslije smo objasnili u čemu je štos i srećom mala nije dobila otkaz. Uglavnom, filmić je bio za krepat i zbilja su se svi od srca nasmijali (osim SE šefova). Jedan od njih nije imao srca gledati dalje od prvog testiranja. Preozbiljan čića. 
Party je bio odličan. Puno bolji nego prošle godine. Tema je bila život na selu. Većina je bila obučena kao Cowboys i Cowgirls. Bilo je i iznimaka i to jako duhovitih. Pjevale su se karaoke (neki su i revali). Moglo se jahati na biku. Mene je lik tako zafitiljio na dvadesetak sekundi da sam mislio kako ću zveknut preko balkona. Srećom, ograda od strunjača je dosta visoka. Osjećao sam se ko perce dok sam parao zrak. Osobno sam napravio kobnu pogrešku pijući gemište. Očito nisu bili najbolja kombinacija sa mojim lijekom tako da mi je brada utrnula, noge odrvenile. Jedva sam se dovukao do sobe. 
Išao sam spavati u pola četiri ili malo kasnije. Već sam vidio da jutro neće biti bajno... Al ko ga je.. kad je tako dobar party. Ah da... Umalo zaboravih. Kad smo krenuli s pićem, za početak sam popio jedan Jack Daniel's. Konobar ga je natočio, a onda mi priopćio da se to ekstra plaća. Svaka ti dala meštre. 
Ne pokriva organizator. Jeah... Right! Zakon!!! Bio je to jedan od skupljih viskija ikad popijenih.
Post je objavljen 21.10.2008. u 21:31 sati.