Marketing
Mila, nešto ti moram reći
Mila, nešto ti moram reći
Još uvijek sanjam o našoj sreći
Još uvijek samo tebe volim
Novih osjećaja, pomalo se bojim
Dal smijem mila, raširiti svoja krila?
Dal smijem mila, drugoj ženi reći mila?
Dal smijem mila, krenuti svjetlu na kraju tunela?
Dal smije mi mila, druga, voljena, biti žena?
I znam, znam što bi ti sada rekla
I znam da upalila bi sva svijetla
Da obasjaju put životu mome
Ali ja, mila moja, polako tonem…
Kažu…vrijeme sve rane liječi
Kažu…vrijeme je, kreni novoj sreći….
Kažu…a pitam ja- kojim putem krenuti?
Pitam ih ja, na kojem raskršću skrenuti?
Mila, nešto ti moram reći
Tražim put ka novoj sreći
novih se osjećaja, pomalo, bojim
Trenutke do našeg susreta brojim..
Ali, nisi li primijetila nešto čudno?
Nisi li primijetila nešto, čega već nije bilo dugo?
Mila, opet sam tebi posvetio stihove ove
Mila, opet sam napisao riječi nove
Koje, kad gledam i sam se pitam
Koji sam ja to uhvatio „ritam“
Gdje su oni stihovi sreće
Koje sam ti pisao svako veče
Gdje je ona životna radost
Kojom sam opisivao našu mladost
Kojom sam svaku sekundu naše sreće
Učinio da ostanu još i veće?
Ali mila, ipak, promjena ima
Bez obzira da li ovo bila rima
Želim ti reći, nešto se u meni događa
Želim te pitati dal neka me strelica pogađa?
Želim, želim ti reći mila, ma gdje sada ti bila
Pokušavam, pokušavam podići svoja krila
Molim te, ako ih podignem, oprosti mi mila….
Naša je ljubav toliko jaka,
I ne boj se u njoj nikada neće biti mraka..
ali, grčevi, koji u meni toliko su jaki
mila, znam da ćeš me shvatit
želim, želim vidjeti, dal u meni snage ima
dal meni se može dogoditi, nova, ljubavna plima
Mila, odat ću ti jednu tajnu
Mislim da sam „upoznao“ ženu sjajnu
Toliko dobrote u toj osobi ima
Toliko ta žena volje za život ima
Toliko sjaja u njezinim očima ima
Toliko nježnosti u njezinom glasu, mila…
Iako, znam da tebi ovo nije tajna
Iako, znam da sretna bi me voljela vidjeti..draga
Nikako, nikako da se maknem sa mrtve točke
Nikako da širenje mojih krila počne
Ne mogu, ne mogu krenuti dalje mila
Spavaj mi mirno, ma gdje sada bila…
A ja, ja ću i dalje u mračnom kutu male sobe
Svijat se od grčeva novih – koji bole
I opet ću prevrtiti cijeli film
I opet ću shvatiti ja sam kriv
Al ne mogu tako dalje više mila
Ne, nisi ti draga nizašto kriva…
Ja, ja sam taj koji krivnju nosim
Krivnju s kojom se ne ponosim
Zbog koje teški su lanci i okovi
Zbog koje i rijetki prijatelj odlazi
A ja, ja opet ostajem sam
I u mračnom kutu male sobe čekam novi dan..
Post je objavljen 22.10.2008. u 00:55 sati.