U najmračnijem kutu male sobe sjedim sam Dočekujem zoru, dočekujem „taj“ dan… I opet, po ne znam koji puta vrtim u glavi Pjesmu koja, kao da, priliči mojoj stravi…. I doista, kao da opet telefon je zazvonio I doista, kao da je opet lošu vijest donio… U glavi i opet odjekuju riječi Sine, došao je kraj vašoj sreći… Ne, ne, o čemu to punice pričate sada? Moja duša još pomalo spava… Vraćam misli na taj dan I opet, opet mislim…još uvijek traje san… Ali, budan sam…budan ja odavno, budan… I mislio sam, usnuo sam san čudan…… Okrenem se, želeći zagrliti ljubav svoju Tad ugledam….samo ruku svoju….. Krevet , on je prazan…i čeka…. Čeka da se vrati moja voljena žena Nje nema, prolaze dani, tjedni, godine…. Krivnje moje, o Bože…oslobodi me…. U najmračnijem kutu male sobe sjedim sam dočekujem zoru, dočekujem „taj“ dan…..Post je objavljen 22.10.2008. u 00:25 sati.
