Marketing
Nakkaş Osman, The Siege of Vienna
Zlica zna koju sam knjigu čitala ovih dana i to zna zahvaljujući klubu knjige na FB-u u koji me uvukla i navukla ;). I kaže mi ona: „Kad pročitaš, javi impresije“. Pročitala, a evo idu i impresije.
Prvo, neki dan me prijatelj pita kako ja biram knjige za čitanje? I nakon malo razmišljanja, shvatim, ne biram ja njih, one mene biraju. U meni postoji ta neka volja i želja za čitanjem koja me odvede do prve knjižare, sajma, trafike, štanda i tu nađem nešto. Nešto što mi zagolica maštu da pomislim da bi moglo biti dobro i zanimljivo. Proces kupovanja mi je bitan koliko i samo čitanje. Čudno, ali je tako.
Zovem se Crveno (ili u zavisnosti od varijante prijevoda Zovem se Crvena) je knjiga koju sam dobila na poklon od prijatelja kad sam diplomirala. I gledale smo se i odmjeravale mjesecima. Čula sam o toj knjizi sve najgore. Da je teška. Da je teško shvatljiva. Da je „filozofska“. Da je nemoguće pratiti tok misli samog pisca...stvarno, sve najgore. Mene lično je sam naslov zbunjivao. Ko je crven, zašto je crven, zašto se zove crveno?!
I onda jednog dana, skinem je sa police i počnem čitati. I zapravo, onog momenta kad sam shvatila o čemu sam naslov govori, u knjigu sam se zaljubila. Ne znam dešava li se to vama, meni redovno kad se zaljubim u ono što čitam...recimo u toku nastave pomislim da ću kad dođem kući nastaviti sa čitanjem...i fino mi bude drago zbog toga. Prije par sati sam dovršila čitanje i pomalo pišem pod dojmom....trebalo je to napisati! Mislim, da mi je Orhan Pamuk negdje u blizini, tačno bih mu u oduševljenju ruku pružila i čestitala. Knjiga obuhvata jedno razdoblje života u Istanbulu, period minijature u slikarstvu, sukob islamskog pogleda na minijaturu i venecijanskog uticaja, ljubavi, zavisti, zločina i strasti. I što me fasciniralo, knjiga je podijeljena na dijelove od kojih većina počinju sa "Zovem se"...pa tako jedan te isti događaj imate ispričan iz pozicije drveta koje je naslikano na slici, novčića kojim je plaćena slika, umjetnika koji ju je naslikao, ubice koji ga je ubio, kćerke ubijenog i sve tako. I zašto Crveno? Po meni, Crveno je boja koja nas sve povezuje, boja naše krvi koja je ista i na Istoku i na Zapadu, boja od koje sve polazi...Kao što rekoh, Orhan, svaka čast!
Posljedica čitanja su dvije stvari:
1. Jako želim otići i doživjeti Istanbul.
2. Slučajnost ili šta li je, škola u kojoj radim nosi ime glavnog majstora minijature iz romana. Voljela bih da ste mi vidjeli izraz lica kad sam čitajući to shvatila :)
anna
Post je objavljen 21.10.2008. u 19:22 sati.