SMEĐA DJEVOJCICA
Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oci su joj bile vlažne, a na celu se ocitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim ocima. Nasmijano bice bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je vec kraj ljeta kad su poceli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je pocela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su cekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je trecu stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te veceri trebao je doci. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeci kuci, cula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su poceli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reci" Znam, ne trebaš mi ništa reci!!! Ostat cemo prijatelji! Iako je boljela ta rijec. Dugo bi u noci plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al cim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vracao u stvarnost!!! Opet je pocela škola. Više nije bilo one kike koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povucena, zatvorena.... Nije bilo onih smedih ociju koje su otkrivale nemir i veselje. kika se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojcica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. kikin najbolji frend slavio je rodendan. Dobacivao je kiki: "kika, što je s onom smedom djevojcicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smede oci???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smedu djevojcicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi cestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. kika je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomicna dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije cula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. kika - kika - culo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oci i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladica i djevojaka, išlo je za kovcegom
......SMEĐE DJEVOJCICE .............
Post je objavljen 21.10.2008. u 17:52 sati.