Njoj - nepresušnom vrelu, čiji tok sve suše i
potresi ne prekinuše.
Njoj - stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše,
svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove
po njoj prosu.
Njoj - čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne
presahnuše.
Njoj - njedru i utrobi, komu Gospod klicu našega
života povjeri.
Njoj - koja niti našega života sačuva od svih kosa,
noževa i oštrica.
Njoj - neka je za sve vjekove hvala i ljubav naša.
Njoj - iz čijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda
osjetismo, neka je prvo mjesto do trona Njegova.
Njoj - koju Tvorac za pomagačicu odabra u skrbi
oko roda našega.
Njoj - koju Gospod tako čednu ispod svog trona
postavi, da i dalje bdije nad svetištem otaca
naših u slavu Gospoda, a za mir i spas roda
našega.
Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša
Gospa lozu našu.
Ivan Meštrović
Post je objavljen 21.10.2008. u 15:46 sati.