Je li to covjek prosjak na ulici, gladna djeca u Africi ili kad sam u nemogucnosti kupiti nesto sto zelim?
Danas ima dosta samovoljnih ljudi koji su Boga odbacili i zaboravili, jer su se smatrali dovoljno bogatima i mocnima. Postali su materijalisti, bez zivotne snage u dusi, jer im nedostaje dah Bojeg smisla, prava vrijednost. Svi se mi plasimo zrtava, smanjivanja, odricanja od srece. Ali zrtva je put ka obracenju. Zasto ne bi bar ponekad posjetili nase starije ili potrebnije? Jesmo li se uopce zapitali osjecaju li se oni usamljeno, odbaceno? Jesmo li se ikad zapitali da nasi problemi nisu najveci?
Nas svakodnevni zivot....to je prolaznost. Sto ne bi bilo divno napraviti dobro djelo? Makar neku malu stvar zbog koje cemo se osjecati ispunjeno. Ali ne! Mi se zrtve plasimo. Svakodnevno prolazimo kroz taj zivotan, realan put ovako isprazno, neispunjeno. I to ne zato sto nismo mogli ili znali pomoci, vec zato sto nismo marili. Nije nas bilo briga. Covjek pada ali se ponovno dize. Nije vazno jesi li nokautiran, vazno je dizes li se?!? Zivis li svoj zivot u poniznosti? Kakav je tvoj zivot?
Tko si ti uopce? Bog je u tebi ali ga ti moras prepoznati i u drugim ljudima!!!! Nije se dovoljno samo hvaliti onim sto imas ili sto si postigao u zivotu. Trebas dati sve od sebe. Bog to vidi!
Vide li to i drugi? Nije vazno. Isuse, zelim biti tvoj ucenik!
Ali ti znas tko sam ja.....ja sam siromah!
Ako me zelis iskoristiti za svoje kraljevstvo, znaj da sam sav tvoj, tvoj je sav moj zivot i sve sto imam. Samo jedno te molim:
Daj mi snage da ne zaboravim ono vazno, da mi nikada ne nestanes pred ocima i da iz tvoje blizine crpim nadu za bolji zivot!
Amen!
Anita:-)
Post je objavljen 21.10.2008. u 13:33 sati.