Marketing
Tajna leptirovih krila
Bijaše danas lijep dan. I, kao što će se pokazati, nadasve poučan. Sunčano i toplo vrijeme. Pođosmo u šetnju; moje četveronožno dvorišno lajalo i ja. Ponijela sam i fotoaparat. Dok on trčkara okolo, možda snimim štogod zanimljivo.
Prostrana livada okupana suncem. Trava prekrivena svjetlucavom paučinom. Baš kao u pjesmi: U travi se žute cvjetovi i zuje zlaćane pčele… Uživam u tim prizorima, upijam toplinu, zvukove, mirise i boje.
Kao da su ljeto i jesen tajno zagrljeni otkrili putene užitke pa se sada razlijeva to sladostrašće. Ukradeni trenuci skriveni pod skute listopada.
A onda, odjednom, pred mojim očima mnoštvo leptira. Dodir nježnosti, trenutak cjelova, ljubav leptira i cvijeća.
Poželim zaustaviti vrijeme. Udahnuti tišinu. Ne narušiti sklad.
Znam li se približiti leptiru? Još samo malo…da ga ne uplaši sjena…
Raširio je krila, prišla sam sasvim blizu.
Mogla sam osluhnuti kako travke dišu. Trenutak, dva…ili cijela vječnost? Sasvim je nevažno, pretvorih se u slutnju, u trzaj leptirovih krila.
Što znači približiti se leptiru? Čemu me uči to veličanstveno biće?
Kad se u nama nastani dovoljno strpljenja, nježnosti, kad osjetimo krhkost drugog bića i zadrhtimo od strepnje da kakvim nesmotrenim pokretom ne srušimo njegov mali svijet, tek tada možemo ugledati svu raskoš leptirovih krila.
Post je objavljen 20.10.2008. u 23:55 sati.