Marketing
*You see the world in black and white, no colour or light...*
Rekli su da mi tuga ne stoji.
Da sam zapravo vedra osoba. [elentari, volem]
Posljednjih mi se dana svijet srušio toliko puta da ne znam kako još postojim. Kao da se grčevito držim za onaj posljednji komadić kopna, za ono posljednje vrijedno, važno i bitno u mom životu.
Posljednjih dana pucam po šavovima.
Posljednjih dana sjedim na pozdravu u 4 ujutro i razmišljam kad će se sve posložiti.
Posljednjih dana histeriziram i pokazujem svoje emocije u ogromnim količinama. Što je, ono, very nalik na mene, ali nikako dobro.
Posljednjih dana ne znam što bi mislila, ne znam kako bi se ponašala, ne znam što bi govorila, a nitko mi ne može dati savjet. Bar onaj koji smatram prihvatljivim.
To ne nalikuje za vedru osobu, zar ne?
Već sam napisala ogorčeni status na fejs da ako su ljudi stvarno tužni, ne pišu to na facebook na kojem imaju par stotina ljudi od kojih pola to ne treba znati.
A pogotovo na blog. Koji je, ono, javan.
Ali sad je moja jesen 2008 kriza u stagniranju. Parabola na grafu moje općesjebanosti više ne raste, samo je gore negdje u bespućima osi ordinate. Pa valjda sad mogu pisati.
¤
Dijete mi je proslavilo rođendan. Osamnaesti.
I sad je moje dijete punoljetno, a ja još nisam.
Recimo da je to bila jedina svjetla točka tjedna.
¤
I otkrila sam što je [kvrga]
U povijesnim zapisima opisuje se liječenje tako da se ruka stavi na tvrdu podlogu, pa tumor udari Biblijom (naravno ne zbog vjerskih razloga, nego zbog težine knjige koja je bila tvrdo ukoričena).
Bjutifl.
Post je objavljen 20.10.2008. u 20:26 sati.