Marketing
Kako Bog zapovijeda!
Postoji urbana legenda o tome kako je Pero K. krajem sedamdesetih pokretao Polet, pa se postavilo pitanje ne samo što pisati, nego i kako pisati, a da se ne bi bilo dosadno, sterilno, kao svi ostali časopisi... Na to je Pero K. bukvalno izvukao priču, fotokopirao je, sazvao redakcijski sastanak, svima podijelio kopije, natjerao ih da pročitaju priču i rekao:
- Tako!
To su odmah shvatili. Nakon toga, kada se nekom trebalo objasniti kako pisati, priča je izvlačena iz ladice. Za radoznalce koji bi željeli saznati o kojoj je priči riječ, otkrit ću da se radi o priči Novinarstvo u Tennesseeju, Marka Twaina.
Moram priznati da me zaintrigirao urednički postupak Pere K. pa sam se upitao što bi to ja bacio pred Sfermentičare? Na pamet mi je pao Niccolo Ammaniti i njegova priča Željezo koju ćete, zahvaljujući dobrim ljudima iz magazina Quorum, moći pročitati na stranicama Sfermentacije.
A sasvim dobar povod za to je izlazak iz tiska njegovog novog romana Kako Bog zapovijeda (Profil)
Riječ izdavača:
U ravnici natopljenoj kišom, na pustopoljini na rubu svega, gdje se njive i rijeke miješaju s hangarima, a vile s travnjacima i auto-salonima, žive otac i sin. Rino i Cristiano Zena. Sjedinjeni ljubavlju koja se napaja nasiljem, ponosno žive svoje siromaštvo, zajedno s još dvojicom izgubljenih ljudi: Četrisirom, koji je postao mjesni čudak nakon nesreće sa žicama visokog napona, i Danilom Apreom, kojega je napustila žena i obilježio gubitak kćeri. Jednoga dana odluče da je došao trenutak za preokret u njihovim životima. Plan je jednostavan: obiti bankomat.
Junaci ove apokaliptične bajke nađu se tako u olujnoj noći napučenoj utvarama i grizodušjem, u kojoj se rijeke izlijevaju iz korita a blato kao da pokapa svaku nadu. No iz tame izranja plavokosa djevojčica, koja će osloboditi mračnu silu i tako zauvijek izmijeniti njihove sudbine...
...Silovit roman simfonija žestok ritam priče bez daha od prve do posljednje stranice...
Silovit roman, simfonija u kojoj se najmračnija tragedija i najrazuzdaniji humor stapaju u složenu sliku društva i diktiraju žestok ritam priče koja nas drži bez daha od prve do posljednje stranice.
U tmini željâ svakoga od svojih likova Ammaniti uspijeva uhvatiti svjetlo koje ih pokreće, ali i čini nalik nama, toliko da ih naposljetku zavolimo. U slijepoj brutalnosti života ili u njegovoj tragikomičnoj normalnosti, i oni su stvorenja koja tragaju za vlastitim bogom…
Niccolo Ammaniti (1966.) rođen je i živi u Rimu. Njegove su knjige prevedene u 44 zemlje svijeta. Na hrvatskom su objavljeni romani Ja se ne bojim (Io non ho paura) i Pokupit ću te i odvesti te pripovjedna zbirka Blato. Smatran najinovativnijim autorom suvremene talijanske proze, Ammaniti se među piscima svoga naraštaja ističe, između ostaloga, nevjerojatno izbrušenom i koherentnom romanesknom strukturom, u kojoj se svaki od brojnih elemenata, likova, sporednih radnji, savršeno uklapa u cjelinu: naizgled nespojive životne priče i sudbine susreću se i prepleću kao da nikada i nikako drukčije nije ni moglo biti.
Moderni i klasični pripovjedni stil udružuju se da novom Ammanitijevom romanu dadu autentičnost velikih priča…
El Cultural
Bez sumnje, jedan od najboljih talijanskih pisaca današnjice…
Le Monde
Ammaniti je Dickens našeg doba.
La Repubblica
Niccolo Ammaniti : come Dio comanda, booktrailer
Post je objavljen 20.10.2008. u 20:02 sati.